Datuma: 24.05.2006
Piše: Aleksandar Sekulić

Kome smeta istina?

Odbijajući da formira komisiju za ispitivanje stradanja Srba, Hrvata, Jevreja, Bošnjaka i ostalih građana Sarajeva tokom proteklog rata, predsjedavajući Savjeta ministara Adnan Terzić otvorio je nekoliko suštinskih pitanja, a po tom i doveo do jedne od najozbiljnijih kriza u funkcionisanju institucija Bosne i Hercegovine.

Njegovo bahato ponašanje, neprimjereno dužnosti koju obavlja, dovelo je juče u pitanje funkcionisanje same Parlamentarne skupštine BiH, koja je svojom odlukom još u januaru 2004. godine od Savjeta ministara nedvosmisleno zatražila da formira komisiju za ispitivanje stradanja građana Sarajeva.

Na Terziću nije bilo da komentariše ili polemiše o odluci koju su potvrdila oba doma parlamenta BiH, nego da je do danas uveliko sprovede. Umjesto toga Terzićeva bahatost dovela je do situacije u kojoj su poslanici iz Republike Srpske bojkotovali jučerašnju sjednicu, koja je zbog nedostatka kvoruma prekinuta, čime je krizu iz Savjeta ministra veoma uspješno preselio i u najviše zakonodavno tijelo u BiH.

Zato je danas potpuno nejasno čiji inters zastupa Terzić i da li je njegov stav po ovom pitanju izraz lične frustracije ili pak stav SDA kojoj predsjedavajući Savjeta ministara pripada. Iako je prošlo nekoliko dana od Terzićeve izjave, kojom je jasno poručio da neće poštovati odluke parlamenta BiH, nakon čega su uslijedila i najozbiljnija upozorenja iz RS, ali i Federacije BiH, Terzićeva SDA ni do danas se nije oglasila povodom izjave svog potpredsjednika.

Stvoren je zbog toga utisak u javnosti da je Terzićev istup tek probni balon SDA koji treba da provjeri odlučnost predstavnika RS u parlamentu BiH, ali i ozbiljnost najvišeg zakonodavnog tijela u BiH. Pri tome je izgovorio i riječi koje prijaju uvu najvjernijih glasaša, a podizanje "pozitivne" atmosfere nekoliko mjeseci pred izbore nije ni malo čudna pojava.

Sve to je, ipak, manje bitno od suštinskog pitanja, a ono glasi - kome smeta utvrđivanje istine o stradanju građana Sarajeva ma koje nacije oni bili.

Rezultati do kojih bi u svom radu došla komisija, koju Terzić definitivno neće formirati dok se, kako reče, nalazi na funkciji na kojoj se nalazi, nikome u BiH ne bi trebalo da smetaju. Osobe koje bi se mogle naći pod udarom rezultata do kojih bi komisija došla jedino su počinioci zločina.

Upravo bi rezultati rada nezavisne komisije deset godina nakon okončanja rata mogli da sruše stereotipe i o žrtvama i o zločincima. Ta istina za mnoge bi mogla da bude bolna, ali i tragična.

Nejasno je da li možda Terzić svojim nečinjenjem pokušava da prikrije nečije činjenje. Sve to su pak pitanja na koja se odgovori čekaju.

Na Terziću je da nakon jučerašnjeg upozorenja u parlamentu BiH razmisli kako i kuda dalje. Pred njim su za sada dvije opcije - ili da povuče riječ ili da podnese ostavku. Odluke parlamenta moraju se provoditi bilo sa Terzićem ili bez njega.