Datuma: 26.05.2006
Piše: Nataša Krsman

Komisija

Porodice građana Sarajeva koji su stradali tokom rata u Sarajevu mogu se zahvaliti Centralnoj izbornoj komisiji BiH što je raspisala izbore, pa je to ubrzalo osnivanje komisije koja će ispitati okolnosti pod kojima su ovi civili izgubili živote.

Oba doma bh. parlamenta donijela su odluku prije više od dvije godine da se osnuje državna komisija koja će ispitati stradanja Srba, Bošnjaka, Hrvata, Jevreja i drugih građana Sarajeva tokom proteklog rata. U Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH su neposredno nakon toga pripremili sve što je potrebno za osnivanje komisije i čekalo se samo da to pitanje stigne na dnevni red. U svakodnevnim razmimoilaženjima predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Adnana Terzić i njegova dva zamjenika, ministra inostranih poslova BiH Mladena Ivanića i ministra bezbjednosti BiH Bariše Čolaka, nikada se za dvije godine nije na dnevnom redu našlo ono na šta ih je obavezao parlament. Tom istom parlamentu važniji su bili svi drugi Terzićevi propusti, zbog čega su mu glasali o (ne)povjerenju, nego sama komisija.

Nesmotren potez neiskusnog političara Adnana Terzića ili napad iskrenosti na sjednici parlamenta, kojeg su tokom rasprave o izglasavanju nepovjeranja rešetali sa svih strana, doveo je do toga da kaže nešto zbog čega mu može zamjeriti svaki građanin ratnog Sarajeva, a posebno Srbi, koji na otvoren razgovor o zločinima počinjenim nad njihovim narodom čekaju godinama. Za dugogodišnje odlaganje rasprave o zločinima nad Srbima krivi su prvenstveno srpski političari, koji su sporadično pokretali ovo pitanje, kada bi procijenili da je ova vrsta priče pogodna za aktuelan politički trenutak. Kada su se srpski političari odvažili na ovu vrstu razgovara, djelimično oslobođeni pritiska koji su im nametnuli međunarodna zajednica i predstavnici ostala dva konstitutivana naroda zbog zločina koje su počinili pripadnici srpskog naroda, probudila su se i udruženja porodica nastradalih Srba. Kada su u udruženjima shvatili da je najefikasniji način da oni zatraže istinu i kaznu za one koji su ubijali njihove članove porodice, političari su im dali podršku, prvo sastancima s njima, a potom i konkretnim aktivnostima.

Terzić je 18. maja rekao da dok je on predsjedavajući ovakve komisije neće biti, a 25. maja je obznanio da je usvojena Odluka o formiranju komisije za Sarajevo. Političari iz RS u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti BiH uspjeli su za sedam dana da izdejstvuju formiranje ove komisije i to ne izlazeći iz zakonskih okvira. Nije se tada desilo ono o čemu naglas pričaju od 1990. godine "Ne daj Bože da se Srbi slože", već ono što je jedino bilo moguće: izvršna vlast ispunila je zadatak koji je pred nju stavila zakonodavna. A, ta prividna sloga ponovo ulazi u fazu međusobnih prebacivanja u skladu s predizbornim trenutkom. Kada se u rješavanje ovog pitanja uključi i sudska vlast, porodice žrtava svih naroda doći će na svoje. Tužilaštva će pokrenuti istrage, podići optužnice, a sudije će presuditi onima koji su počinili zločine. Do tada na potezu je još jedna komisija, koju su podržali i iz Kancelarije visokog predstavnika, ali je nisu formirali kao što su činili u nekim drugim prilikama.