| Datuma:
30.05.2006
Piše: Sandra Gojković
Zločini u Dubici
Zločin u Kozarskoj/Bosanskoj Dubici potresao je sve do kojih je ova priča stigla. Dva čovjeka su zadavljena i sahranjena u kokošinjcu u obližnjoj šumi. Za monstruozno ubistvo tereti se dvadesetrogodišnji Goran Kotaran na čijem imanju su tijela pronađena - posuta vještačkim đubrivom da bi se brže raspala. Kotaran, inače član švedske bande "Oridžinal gangsters", već je osuđen za dva ubistva počinjena u Švedskoj.
Uhapšen je u nedjelju, zajedno sa svojim pomagačima. U uspješnoj akciji hapšenja, koju je vodilo banjolučko tužilaštvo, učestvovalo je više od stotinu policajaca. Zločinačka trojka priznala je ubistva... Idilična slika malog grada zauvijek je raspršena. Raspršene su i priče da su zločin i kriminal sinonimi za velike gradove, a da su male sredine, ušuškane u svoj mir, toga pošteđene. Raspršena je i uvrežena slika da su zločinci veliki, namrgođeni, puni ožiljaka, negativci, kojima na čelu piše sve šta su uradili. Ovaj put to su momci iz komšiluka koji vam uljudno požele dobar dan, mahnu u prolazu, ustupe mjesto u autobusu. Šokirani Dubičani, još u nevjerici, teško se nose sa činjenicom da su njihovi sugrađani, zaista, učestvovali u ovakvom zločinu.
A jedva su prešli dvadesetu. Poražen je cijeli sistem. Krivicu za formiranog zločinca u mladom čovjeku nose svi - od porodice do zajednice. Koji mehanizmi ne funkcionišu? Vjerovatno mnogi. Kako je moguće da niko nije prepoznao agresiju i problematičnu prirodu koji su buknuli nakon porodične tragedije? Prije nego što su se zločini nanizali...
Njegovi vršnjaci studiraju, izlaze s djevojkama, kupuju karte za utakmice i koncerte. A on kupuje oružje... svih kalibara.
Gdje je gomila institucija i NVO koji se kunu da znaju da detektuju maloljetnog delinkventa i pretvore ga u društveno prihvatljivu osobu? Prvi put je ubio s devetnaest godina.
Koliko je još mladih ljudi kojima u glavi kulja bijes, koji prijeti da ih pretvori u zločince? Žive li u malim ili velikim sredinama, komšiluku, susjednom gradu ili iza ugla? Nema pravila.
Ove zločine stići će kazna. Tužilaštvo i policija obavili su svoj dio posla, ali zanijemite od straha kad shvatite da nema efikasnih mehanizama prevencije i zaštite. Zadrhtite pri pomisli da sistem pada na koljena pred ovakvim stvarima i da ne može s tim da se nosi. Prepušteni ste samim sebi ili onome u šta vjerujete... |