Piše: Pero Simić

Šarović ponovo jaše

Zasjedanje Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj, kako se i očekivalo, nije prošao zahtjev međunarodne zajednice za reformu policije, bez sumnje je predstavljao pored svega ostalog i političko opijelo predsjedniku RS Draganu Čaviću.

Uz za narod neubjedljive argumente međunarodne zajednice i s brda s dola sklepanu kampanju te iste zajednice o potrebi rekonstrukcije policije ostala je nedoumica i oko malog diktatora-šta i koga je zastupao, odnosno koga je pokušao prevariti a koga prevario!?

Jer ako je vjerovati ušima, Ešdaunu je prije skupštinskog zasjedanja obećao "da će ubijediti Vladu i poslanike da daju mandat da se reforma policije provede prema principima Evropske unije", a nakon razgovora sa svojim, odnosno poslanicima SDS-a, shvatio je da ga niko ništa nije ni pitao.

Neminovno je, precjenjujući svoje mogućnosti i kod jednih i kod drugih, dospio u ćorsokak iz koga izlaza nema. Tako su se snovi malog diktatora o njegovoj velikoj političkoj moći i karjieri raspršili poput balona od sapunice. Bez ikakvog uticaja na većinu u stranci koja ga je koliko juče dovela na kormilo, nesretni Čavić očigledno više nije potreban ni svojima ni međunarodnoj zajednici. Pošto je prekombinovao i prevario i sam sebe, izgleda da mu je jedino ostalo da se vrati maloj grupi svojih zločestih, kvazipolitičkih šibicara koji su ga i iznjedrili.

Da je Čavić upokojeni političar, ko je htio mogao je primijetiti još prije mjesec dana. Tačnije onog momenta, kada je iznenada medijski oživio, niko drugi do, u odsustvu Radovana Karadžića, neprikosnoveni gospodar istoka RS Mirko Šarović. Naslućujući ovakav rasplet događaja i sunovrat Dragana Čavića, Šarović se širokogrudo stavio na raspolaganje novinarima u za njega pravo vrijeme, želeći da poruči da i bez Čavića SDS neće ostati sirotica. Sa ugledom koga u SDS-u Čavić nikada nije dosegao, jezovito hladnokrvni Šarović i prvi mu savjetnik Kalinić, koje mnogo toga zajedničkog veže pa i Ešdaunova sablja, pretpostavljali su da će Čavić na čelu SDS-a igrati samo jedno ljeto. Šarović se nikada nije ni prestao okretati na pozdrave "zdravo, predsjedniče" a kada nazovete njegovu sekretaricu u ofisu ona će vam se ljubazno javiti sa "ovdje kabinet predsjednika Šarovića".

To što Šarović tvrdi javno da je samo običan član SDS-a je priča za malu djecu i vjerovatno međunarodnu zajednicu. Zanimljivo je primijetiti da se medijski povratak Šarovića poklopio sa njegovim đurđevdanskim boravkom u Srbiji, kada je on a ne aktuelni predsjednik RS lomio slavski kolač sa "ocem nacije" Vojislavom Koštunicom, na slavi Demokratske stranke Srbije. Možete pretpostaviti šta se sve kombinovalo na slavi nakon što se obostrano ustvrdilo da mali diktator puno brlja. Istina, nedugo za Šarovićem kod Koštunice se obreo i Čavić. Rezultat njegovih razgovora sa Koštunicom vidjeli smo u ponedjeljak na zasjedanju Narodne skupštine Republike Srpske. Ko je koga potapao, ostavićemo za istoriju. Iščekujući svoju rehabilitaciju prije narednih izbora, a obezbijeđen po svim nivoima, Šarović mudro relaksirajuće priprema svoju poziciju za povratak na političku scenu. Sebe već vidi na nekoj od visokih funkcija, naravno pod uslovom da SDS dočeka naredne izbore. Tražeći vješto za svoj naum savezništvo u medijima, Šarović se ne libi, da, doduše u četiri oka, Čavićev napad na medije prije svih RT RS proglasi nepromišljenim i u najblažu ruku budalastim. Priznaje da se bar na takav prizeman način nikad nije obračunavao s medijima. Javno je posumnjao da je neko i iz njegove blizine (čitaj stranke), ko je bio dobar sa Ešdaunom suflirao visokom predstavniku prilikom njegovog kažnjavanja. Za razliku od Kalinića, Šarović je uvijek znao da kontroliše svoja osjećanja i da ih sačuva samo za sebe. Tako je bilo i kad je smjenjivan. Dok je Kalinić odlazeći pred kamerama uzvikivao "nek' anđeli čuvaju Karadžića" Šarović je izgleda taj osjećaj ostavio duboko u sebi.

Stiješnjeni između izgubljenog Čavića i nadolazećeg Šarovića koji evo ponovo jaše, sve mi se čini da je ovdje u stvari riječ o dva špila karata koje pred sobom kao i uvijek drži Radovan Karadžić i miješa kad mu koji odgovara.

O kakvim reformama je ovdje riječ!?