Piše: Predrag Klincov

Ode Dokić

U Bosni i Hercegovini juče se desilo čudo neviđeno! Ne, ne radi se o sankcijama međunarodnih organizacija u našoj zemlji prema komandantu Vojske RS Novaku Đukiću, niti "kazni" za regrute sa Manjače koji su, vjerovali ili ne, otpušteni kućama.

Treći dan šestog mjeseca 2005. godine u BiH će, ipak, ostati upamćen po tome što je poslije višemjesečnog zamajavanja javnosti ostavku dao Branko Dokić, ministar transporta i komunikacija BiH.

Ostavka je iznuđena optužnicom banjolučkog Okružnog tužilaštva iz marta ove godine koja Dokića tereti za nenamjensko trošenje više stotina hiljada maraka prikupljenih naplatom međunarodnih dozvola i mandatnih kazni u vrijeme dok je bio ministar saobraćaja i veza u Vladi RS.

Na tadašnje izjave međunarodnih zvaničnika da svaki visoki funkcioner treba da podnese ostavku ukoliko se tereti za neko krivično djelo, Dokić je odgovorio da će to i uraditi kada se razmotri njegova pritužba na optužnicu.

Iako je Visoki sudski i tužilački savjet BiH još u aprilu Dokićevu pritužbu odbacio kao neosnovanu, njemu nije bilo ni nakraj pameti da podnese ostavku.

U zavlačenju javnosti zarad što dužeg ostanka u fotelji državnog ministra, Dokić je imao svesrdnu podršku prvog čovjeka Savjeta ministara BiH Adnana Terzića.

Tako je Terzić još krajem aprila kazao da će Dokić dati ostavku "poslije prvomajskih praznika", nakon toga da će ostavku dati, "ipak sljedeće sedmice", a po isteku tog roka obećao da "sigurno ide naredne sedmice".

Da bi igra "lud zbunjenog" izgledala još uvjerljivije, Dokić je kazao da je Terziću ponudio ostavku, ali je ovaj ne prihvata dok ne završi započete projekte.

Suvišno je reći da je Dokić nakon toga otputovao malo do Moskve, potom skoknuo i do Beča, a od najavljene ostavke ni traga ni glasa.

Međutim, čudo se, ipak, desilo! Dokić je juče saopštio da podnosi neopozivu ostavku!

Naravno, usput se pohvalio, skromno samo kako on to zna, nekolicinom projekata za koje je bio zadužen. Onako usput je ustvrdio i da je ranije želio napustiti ministarsku fotelju, ali da su ga u tom spriječili "uticajni predstavnici međunarodne zajednice".

Terzić je, šta drugo, izrazio veliko žaljenje zbog odlaska njegovog omiljenog ministra. Upućeni čak tvrde da su mu se u očima mogle primijetiti suze.

Možda su se zato i pojavile spekulacije da je Terzić inicirao raspisivanje vanrednih izbora u BiH. Neki kažu da je od silne tuge i očaja zaključio da nema smisla da bude na čelu tima desetkovanog odlaskom "eksperta" Dokića.

Ništa u BiH ne treba odbaciti kao nemoguće. Za mnoge bi to bila manje šokantna vijest od jučerašnje.