Piše: Nataša Krsman

Ljetno ludilo

U napadu autoritativnog ponašanja, predsjedavajući Savjeta ministara Adnan Terzić kazao je za ovdašnje medije kako ne zna zašto bi on podnio ostavku i konstatovao: "Ministri ne žele da preuzmu odgovornost, a kamoli ja?!"

Da li se išta nakon ovoga može reći? To je izgovorio prvi čovjek u sprovođenju reformi. To je kazao veseli vođa puta bh. ekskurzije ka Evropskoj uniji. Ne čudi što je iz ove perspektive i slovenački Bled pusti san za bh. građane. Očigledno je da je, određujući evropsku maršrutu, geometar iz Travnika nešto pogriješio.

Posljednja farsa u vezi s prihvatanjem zaboravljene ostavke ministra inostranih poslova BiH Mladena Ivanića samo je dokaz da smo na brodu bez kormilara, a umjesto ljetnog ludila, koje je najavio visoki predstavnik Pedi Ešdaun, očekuje nas bura i nevrijeme na uzburkanom moru.

I prije samog brodoloma sabraćemo račune što ih je neposredno po gubljenju kompasa kormilar ispostavio.

Nije predsjedvajući Savjeta ministara BiH smogao političke hrabrosti da smijeni Ivanića ili mu prihvati ostavku, kako se to kaže ovih dana, već je samo dobio signal da to sada treba da uradi.

Kada je trebalo da ostavke prihvati, Terzić to nije učinio, već je izjavljivao kako neke koverte nije ni otvorio, valjda su mu toliko dragi bili PDP-ovi ministri.

Kada je Terzić trebalo da podnese svoju ostavku, on je samo ponudio, mudro sačekavši da ga Predsjedništvo BiH odbije i o tome donese protokolisan zaključak kako bi mirno zasjeo na premijersku fotelju.

Sada esdeesovac Borislav Paravac i predsjedavajući kolektivnog šefa države može samo da prijeti iz daleke Australije kako će da smijeni neposlušnog Terzića, čim potroši budžetska sredstva u zemlji kengura.

Retorika SDS-a sasvim je uobičajena kada je koja kriza na pomolu, tako da oni uglavnom pričaju kako brane srpski interes. To su činili ne podnoseći ostavke u decembru i ne prihvatajući ministarske funkcije u junu. Od decembra do juna sedam je mjeseci. Koliko su u ovih sedam mjeseci reformatori mogli da prokrče kilometara evropskog puta da su za to bili sposobni? To bi mogao da izračuna njihov glavni oslonac u BiH visoki predstavnik lord Ešdaun, ali njegove analize su odraz crnog britanskog humora.

Nije ovdje ljetno ludilo, kako je to procijenio Pedi Ešdaun. Odavde je i ljeto pobjeglo, pa snijeg pada usred juna. Ovdje smo ostavljeni, smrznuti i poniženi od prozirnih političkih igara i nemoći onih koji su to debelo naplatili, da nas iščupaju iz blata u kome se nalazimo.

Ovdje se samo prebrojavaju mrtvi, ubijeni, nestali, nezaposleni, oboljeli... Ovdje više nije nikome do Terzićevog cinizma, do Ivanićevih tek ispostavljenih računa za ples sa đavolima, do Ešdaunovog novog eksperimenta i crtice u biografiji. Ovdje je đavo odnio šalu.