Piše: Pero Simić

Maradona umjesto Mladića

Pokušavajući valjda da promijeni arhaični imidž svog prijatelja i po ličnom priznanju istomišljenika predsjednika Vlade Srbije Vojislava Koštunice, veliki filmski reditelj Emir Kusturica, kome izgleda s pravom pripisuju i politički daltonizam, prije dva dana je Voji direktno u kabinet doveo svjetsku fudbalsku legendu Dijega Armanda Maradonu.

Zbog gužve koju su napravili novinari pred zgradom Vlade Srbije, tog popodneva, kroz Beograd je, zahvaljujući neupućenima, brzo pukao glas da se u istoj zgradi iza zatvorenih vrata Koštunica prijateljski ubjeđuje sa haškim bjeguncem Ratkom Mladićem oko dobrovoljne predaje. Ali, avaj!

Bio je to samo susret fudbalskog čarobnjaka i nespretnog premijera koga je režirao dopisni član Demokratske stranke Srbije Emir Kusturica. Kako stvari stoje, predsjednik Srbije Boris Tadić će kao odgovor Koštunici morati pred Vidovdanski koncert "Bijelog dugmeta" primiti Gorana Bregovića, koji em ne priča sa Kusturicom, em se nekako prećutno za vrijeme "podjela" Đinđić ili Koštunica "naslonio" na Đinđića. Biće to dobra prilika da dva Evropejca na dan koncerta u Beogradu proslave uz put i godišnjicu Miloševićevog odlaska u Hag. Ne bi me čudilo da je jedan od Bregovićevih razloga za koncert "Dugmeta" u Beogradu, baš na Vidovdan, bio i simbolično podsjećanje na dan kada je veliki diktator na svu sreću spremljen u Hag, a Srbija krenula evropskim putem.

No, bez obzira na to što se umjesto Mladića u Koštuničinom kabinetu našao slavni Maradona, u Beogradu su svi nekako u uvjerenju da se priča o Ratku Mladiću privodi kraju. Pogotovu nakon onih video-zapisa sa brutalnim scenama ubistva srebreničkih Bošnjaka koje su počinili "škorpioni". To i zbog toga što je i u tamošnjim medijima zavladalo vanredno stanje iščekujući da napokon kapitulira najtraženiji general u Evropi.

U Beogradu se, nakon duže pauze, ponovo stacionirala ekipa CNN-a kao i ekipe još nekih poznatih svjetskih televizijskih kuća, koje, uvijek imaju dobre informacije. Kako stvari stoje, valja nam pokazati strpljenje jer je sezona lova na Mladića, kako kažu, otvorena. Kad se čekalo deset godina, onda neće biti problem čekati još, pogotovu što mnogi tvrde da se radi o danima. Iskren da budem volio bih da se to dogodi što prije, iz više svima nama poznatih razloga, a i zbog toga što se u sveopštoj haškoj groznici, koja je zbog Mladića i pojačana ovih dana, ponovo počelo prijetiti novinarima.

Tako je glavnom uredniku beogradskog dnevnog lista "Danas" Grujici Spasoviću upućena prijetnja smrću iz Republike Srpske od osobe koja se predstavila kao obezbjeđenje Ratka Mladića. A šta bi drugo moglo iz Republike Srpske, već prijetnja? Taj do danas nepoznati član obezbjeđenja Mladića ili eventualno njegov poštovalac, zaprijetio je da će Spasoviću "odsjeći glavu", ruke i noge zato što je prije neki dan pisao o Ratku Mladiću. A riječ je o informaciji koju je "Danas" dobio iz povjerljivih izvora u kojoj se govori da se vode pregovori o predaji Mladića "koji se nalazi u jednom gradu u unutrašnjosti Srbije.

Zanimljiva je ta retorika i filozofija prostaka na ovim prostorima koji prijete samo novinarima koji su se eto "drznuli" da Mladića ili Karadžića "šalju" u Hag. Pri tome, oni uopšte ne reaguju na sada već odomaćene izjave političara da odgovorni za zločine moraju ići u Hag. Zašto po pravilu obični građanin, koji se javno deklariše za odlazak optuženih u Hag, mora uvijek biti "idiot" i "izdajnik" i biti izložen prijetnjama, dok su samo političari pošteđeni tih "epiteta". Ili je riječ o tome, da su oni u stvari pošteđeni izliva bijesa i prijetnji primitivaca, jer ih primitivci dobro poznaju, kao i sebe same, te im ne vjeruju kada se ovi javno zalažu za privođenje pravdi optuženih za ratne zločine.

Spreman sam da povjerujem da navedene prijetnje predstavljaju ponekad drugo lice vlasti.

No, da bi glupost bila kompletna, pobrinuo se ko bi drugi do Radovanov brat Luka Karadžić. Tik nakon što je američki podsekretar Nikolas Barns ustvrdio ono što znaju i ptice na grani, da su ove glavonje iz naše vlasti u Republici Srpskoj u vezi sa Radovanom Karadžićem. Elem Luka, koji kod normalnog čovjeka može da izazove samo smijeh, po pet hiljaditi put nam je ovih dana dao na znanje, valjda da ne zaboravimo, da se njegov brat Radovan neće nikada predati. I to znate zašto? Jer bi to značilo, kako reče nedoučeni Luka, automatsko ukidanje Republike Srpske.

O tome da bi Republika Srpska mogla nestati ako se njegov brat ne preda, Luka nije razmišljao, jer je to teška disciplina za njega. Međutim, interesantno bi ga bilo zapitati, otkud zna da se Radovan neće predati? Ako mu je to Rašo rekao prošle, možda je ove nedjelje promijenio mišljenje, nakon sve ove priče koja se vodi oko Mladića. Neka to Luka dobro provjeri kad se opet vide. Ne vjerujem da je to rivalstvo između Radovana i Ratka izvjetrilo. Možda nas Radovan, samo da bi bio ispred Ratka, iznenadi sve, posebno brata Luku i vlasti u Republici Srpskoj pa se preda ovih dana.

I onako nam je čitav život priređivao iznenađenja. Ružna, naravno!