Piše: Sead Fetahagić

Ispiranje mozga

Onaj što redovno gleda televiziju zna da ga svaki dan bombarduje jedna te ista reklama po deset puta. I tako mjesecima. Da li je ljudski mozak toliko nesavršen da ga se mora svakodnevno opominjati koji je proizvod najbolji?

Stručnjaci za reklamu, koji se bave psihologijom, znaju da poruka koja se neprekidno ponavlja odsjeda u našu podsvijest, pa onda kada uđemo u samoposlugu ne razmišljajući uzmemo reklamirani proizvod na podsticaj iz malog mozga. Tako ja neki dan zamalo nisam kupio uloške, šta znam kad se reklamiraju možda su i meni potrebni!

Po tom principu djelovali su svi diktatorski sistemi. Hitlerovi govori su se ponavljali na radio-stanicama do u beskraj, kod Staljina se bez njegovih fotografija nije mogao nigdje usmjeriti pogled, a i kod Tita se stalno vrtjela žvaka o vjernoj odanosti njemu i Centralnom komitetu.

To ponavljanje iz dana u dan jednog te istog stava, iste misli, sjeda čovjeku u glavu, pa je teško poslije obrnuti tu političku misao, taj politički stav. Amerikancima se danas stalno ponavlja kako se njihovi hrabri borci u Iraku bore za slobodu američkog naroda. I dosta ih to prihvata novo za gotovo, vjerujući da su američki vojnici odnijeli slobodu i iračkom narodu, svejedno što svakodnevno gine desetine nedužnih stanovnika. Poznato je da tu praksu ispiranja mozga narodu praktikuju mnoge vladajuće strukture, pa ni u nas nije bolja situacija.

Da ima i drugih primjera govori nedavni referendum u Francuskoj o evropskom Ustavu, gdje su građani unatoč Žaku Širaku i vladinoj kampanji da podrže Ustav, u većini ga odbili.

Tako se to dešava u demokratskoj zemlji.

Šta ovi naši mudrijaši poju s političke govornice, to narod u raznim varijantama ponavlja. Grme na rukovodstvo što teško žive, ali im je nacionalna svijest na velikom nivou, pa stalno glasaju za svoju nacionalnu stranku. Svejedno što su gladni, važno je da dišu svoj nacionalno obojeni vazduh.

I priča Mladena Ivanića i kompanije kako je najvažnije da njegov narod ima svoju teritoriju naširoko je prihvaćena, pa dirneš li u tu njegovu liniju razgraničenja kao da si mu takao u zjenicu oka. I onda kada ovi iz međunarodne zajednice kažu da policija ne treba da se obazire na međuentitetsku granicu, političari više ne mogu prihvatiti taj prijedlog, jer su odavno isprali mozak narodu da je važnije od života čuvati svoju teritoriju.

A što u svijetu više nema suvereniteta nad teritorijama, jer se granice lako prelaze, od interneta do supkulture, filmova i muzike, to naše velmože nikada nisu rekle svom narodu.

Slušam neko veče kako se Mladen Ivanić bori za svoj narod čuvajući međuentitetsku granicu, a zapravo vara, bori se samo za svoju vlast, za svoj uticaj. Da je gospodin iskreno zabrinut za život svog srpskog naroda, zainteresovao bi se koliko su Srbi obespravljeni i jadni u Federaciji, recimo u Glamoču ili u Drvaru.

Ali ne, on i njegove kolege su se dogovorili da svako ima svoju teritoriju da po njoj gospodari, pa tako i hrvatski i bošnjački nacionalisti mnogo se ne interesuju kako žive pripadnici njihovih naroda kao povratnici na teritoriji koju kontroliše Mladen Ivanić.

Po tom dogovoru kako treba da svako vlada u svom ataru, još uvijek gospodareći ministar inostranih poslova nije ni pomislio na probleme na koje nailaze Srbi - povratnici u Vozući. Isprali su narodu mozak da je važna teritorija, a Vozuća je, kao što se zna, u Federaciji.

Mladen Ivanić se iskazuje kao legalista, on se samo drži principa, on neće da krši zakone i Ustav. Onda ovi njegovi sa ispranim mozgovima kažu: alal mu vjera, vidiš ti kako je on ispravan, drži se regula i ni makac! A neće gospodin ministar da kaže time ispranim mozgovima, koji ne smiju da misle svojom glavom, da su mnoge zakone i Ustav donijeli nacionalisti, između sebe dijeleći teritorije kako bi bolje i efikasnije vladali nad svojim pučanstvom.

Ustav ide na ruku njima, to nacionalisti iz sva tri naroda neće da kažu svojim narodima, jer bi inače ta stoka od naroda mogla da mućne svojom stokom, mogla bi da prestane blejati kako joj je najvažnije vlastito tlo i krv. Drži narod u toj priči, inače može da se uhavisti, pa može tražiti koji zalogaj više!

U ispiranju mozga narodu veliku ulogu imaju i mediji. Posebno televizija, jer naši nepismeni narodi i narodnosti samo bulje u te slike, vjeruju to što im se kaže, ko će još razmišljati je li tačno ili nije.

Televizije uglavnom ugošćuju one koji su vješti u ispiranju mozga narodu, koji mu pričaju bajke o njihovim nacionalnim vrijednostima, zanemarujući sve ostale vrijednosti, ljudske, moralne, preskačući značaj solidarnosti. Onda kada ne bude jednonacionalnog jednoumlja, kada prestane ispiranje mozga, onda ćemo krenuti ka demokratiji.