Piše: Pero Simić

Čava zvani Šiptar

Nakon pomalo dosadnih naslovnih strana naše štampe, sa kojih se u posljednje vrijeme ne skidaju fotografije i imena Ratka Mladića, Radovana Karadžića itd. osvježavajuće je, poput ljetne kiše, djelovala naslovna strana novog banjolučkog tabloida "Fokus", od ponedjeljka 20. juna, dakle prvog dana ljeta.

Zahvaljujući upravo toj naslovnoj strani napokon smo se upoznali sa gabaritima ljetne kuće našeg predsjednika Dragana Čavića, u njenom punom sjaju, o čijim se dimenzijama, spoljašnosti i pratećim sadržajima do sada samo nagađalo kao nekada o Belom dvoru.

Iskreno moram priznati da mali diktator, shodno ovom nadimku, uopšte nije razočarao. Nekoliko stotina kvadrata funkcionalnog prostora, na dva nivoa, u koje bi se brat bratu moglo smjestiti tridesetoro djece bez roditelja da bezbrižno odrastaju, locirano je, kako rekoše, petnaestak kilometara od Banje Luke, na njivi oivičenoj pitomim brežuljcima. Za one koji pate od slikovitosti da kažem da prostor neodoljivo podsjeća na brežuljkasti Kumrovec.

Temeljno i bogato je sagrađena ova kuća, sa svodovima i stubovima, terasama i nebesko plavim krovom, svakako i bakarnim olucima čija se boja uklapa uz boju očiju i omiljenu boju odijela njenog vlasnika. Kažu da je to sad kod naših tajkuna moderno. Kad vidi ovu kuću ili vilu, kako to naš narod voli reći, normalnom čovjeku odmah padne na pamet kakvim se sve odricanjima morao izlagati naš predsjednik da bi "skuckao" nekoliko stotina hiljada maraka za ovo zdanje. Neke njegove komšije već komentarišu da je "vjerovatno i od usta odvajao" kako bi je sagradio, s obzirom da od plate od 2.500 KM, koja je, kako kažu "nepravedno mala", shodno liku i (ne)djelu našeg predsjednika, to nije mogao. Drugi opet tvrde da su Čavi u pomoć pritekli viđeniji tajkuni koje je zadužio i koji nisu zaboravili njegovu ushićenost i širokogrudost prema njima. Priča kaže da su se s pjesmom "porezali" oko navedene ljetne rezidencije uz onu staru izreku "dobro se dobrom vraća".

Međutim postoji tu i jedna nedoumica oko same kuće, posebno za one koji bi zalutali na Čokorska polja koja, eto, imaju sve šanse da postanu prijestonica naše Republike. Ukoliko dobro ne poznajete geografiju, a nađete se na pomenutim poljima i ugledate ljetnu rezidenciju Dragana Čavića opasanu visokim betonskim zidom koji grubo narušava pitomu okolinu, prvo što bi pomislili je da ste zalutali u neko kosovsko selo, recimo Drenicu, pred kuću Ibrahima Rugove ili u najmanju ruku Hašima Tačija.

Da naš mali diktator, da li iz straha od svog naroda ili nečeg drugog, ljubi i upražnjava taj slobodni kosovski arhitektonski stil, ne navodi nas samo monumentalna betonska ograda i kapija sa oštrim šiljcima, već i prozori na spratu ljetne rezidencije koji se za tili čas mogu pretvoriti u puškarnice. Njegove napaćene i siromašne komšije, kojima je još samo ostao vedar duh, zbog toga su Čavu već počeli zvati Šiptar. Još sa smijehom na ustima kažu da je za očekivati da će se ovdje vjerovatno donositi i "istorijske" odluke poput one koga treba diskreditovati od političkih protivnika, protiv koga podići optužnicu, a koga potkazati visokom predstavniku... A za to očigledno nije dovoljan samo mir, već i veliki zid.

Kako se pripreme privode kraju u ljetnoj rezidenciji našeg predsjednika očigledno je da bahanalije što političke, što ovozemaljske, koje će da koštaju po običaju samo ovaj narod, mogu da krenu. Pošto meteorolozi najavljuju vreo juli, kakav nije zabilježen u posljednjih nekoliko vijekova, znajući valjda da su političari lako kvarljiva roba, mali diktator je poput Idi Amina, za svoj rezidencijalni bazen, kako kažu, dopremio konvoj od osam cisterni slane morske vode i to one koja je zapljuskivale zidine starog Dubrovnika.

Tako će mali diktator i prijatelji, dok se mi opljačkani budemo kupali u slanom znoju lica svog, zagađivati čistu morsku vodu dopremljenu iz stotina kilometara udaljenog Dubrovnika. Pri tome zaboravljaju da su i tako usoljeniji već odavno kvarna roba, čiji je rok već odavno istekao.