Piše: Dr Slavo Kukić

Ustav za promjene

Posljednjih godinu-dvije obilježile su i pojačane rasprave o ustavnom rješenju naše zemlje. Javnost je bukvalno bombardirana stavovima "pro et contra" političkih partija i njihovih elita. I najčešće su to bili stavovi koji odražavaju "svete" nacionalne interese i ciljeve.

Stavovi, dakle, koji su proizlazili iz računice što takve promjene, uđe li se u njih, mogu značiti za interese Bošnjaka, Srba ili Hrvata. Hoće li njima izgubiti ono što su puškom osvojili, ili dobiti što u ratu za "svete" ciljeve propustiše? Bilo je, doduše, i onih koji su nastupali u ime ljudskog bića, čovjeka koji ovdje živi. No, javljali su se, što je-je, mnogo rjeđe. A u tom su se nadvikivanju plemenskih poglavica, dojam je, i lošije čuli. Nitko od njih, međutim, ne ponudi i cjelovito rješenje onoga za što se zalagaše.

Ovih je dana takvo rješenje ipak ugledalo svjetlost dana. Nacrt ustava nove BiH - drugačije od ove današnje. I od građana se, onih koji su zbog tjeranja "svetih" ciljeva najviše i propatili, traži izjašnjavanje o njemu. Tekst ustava, doduše, ponudili nisu oni koji se zbog njega i spore - političke partije i njihovi predstavnici u institucijama zakonodavne vlasti. Ma, kakvi. Nacrt novog ustava došao je od grupe građana - među kojima je, usput, i moja malenkost - koji s političkim partijama, a dobar dio njih i s vlašću, i nemaju bogzna kakave veze. No, najveći dio ih u raspravama o potrebi novih ustavnih rješenja sudjeluje već nekoliko godina. Dobar dio ih je, među inim, sudjelovao i u panel diskusijama, u čijoj organizaciji su, širom BiH, sudjelovale i "Nezavisne novine".

U vezi s ponuđenim tekstom ovih smo dana dobili potporu s različitih strana lijepe naše. I to, što nas čini još zadovoljnijima, od običnih ljudi, onih koji to učiniti mogu jedino iz uvjerenja. No, bombardira nas se i s pitanjima. Što nam je, primjerice, bio osnovni motiv da takvo što i uradimo? U uvodnom dijelu teksta, svojevrsnoj preambuli, taj smo detalj i obrazložili. Posrijedi je, dakle, prije svega činjenica da se propadanje BiH, koje je na djelu, mora zaustaviti. U okviru dejtonskog ustavnog uređenja to, međutim, nije moguće. Za takav zahvat osnovna je pretpostavka, prema tome, potpuno novi, demokratski i na evropskim standardima uspostavljen ustav BiH.

Što, potom, ponuđeni tekst odlikuje, koja mu rješenja zaslužuju posebno pažnju? U ovakvom je osvrtu, dakako, teško zahvatiti sve ono što bi se moralo. Vjerujemo, međutim, da će nam u tome pomoći i mediji. Oni, razumije se, kojima je svega ovog, kao i građanima, dosta. A izobilje je načina da to učine. Printani bi, primjerice, u formi podlistka, mogli tiskati ponuđeni tekst ustava. To bi bio i najefikasniji način da ovaj materijal dođe do onih zbog kojih je i napisan - do građana. Elektronski, i audio i vizualni, bi mogli organizirati tematske rasprave posredstvom kojih bi se tekst mogao detaljnije elaborirati, pojedina mu rješenja do u detalje razložiti i tome slično.

U kontekstu ovakve analize čovjek se mora zadovoljiti sa tek nekoliko natuknica. Ponuđenim tekstom državi se, koja se BiH zove, preciznije određuje njezin identitet. Onaj koji joj je, nema dvojbi - namjerno, uskraćen u Dejtonu. BiH se, naime, određuje kao Republika.

Pažnje vrijedna su i rješenja u teritorijalnoj organizaciji zemlje koja se temelje na trihotomiji teritorijalnih jedinica općina - regija - država. Još konkretnije, uz općinu kao osnovnu teritorijalnu jedinicu lokalne samouprave i državu, nacrtom ponuđenog ustavnog rješenja ponuđena je i regija kao srednja razina teritorijalne organizacije. Nacrtom je ponuđeno rješenje od pet regija, koncentriranih uz pet najvećih urbanih centara koji, po istom rješenju, dobivaju status grada i funkcioniraju po principu koji onemogućuje majorizaciju bilo kojeg naroda ili pripadnika nacionalnih manjina.

Mnoge će, potom, zaintrigirati ponuđena rješenja u vezi s organizacijom najviše razine državne vlasti - prava i dužnosti Republike prije svega, ali i mnoga druga. Originalna su, primjerice, rješenja u vezi sa ovlastima Predstavničkog doma državnoga parlamenta, ali i ona u vezi sa zadaćama Doma naroda. Ustav je, naime, prvenstveno u funkciji građanina. No, on je istodobno i instrument zaštite kolektivnih prava i interesa. Ustavom se, na koncu, uvodi institut predsjednika republike i definitivno u ropotarnicu povijesti odlaže ono koje danas djeluje poput strašila.

Što se, međutim, autora ponuđenog teksta tiče, posebno smo zadovoljni rješenjima koji BiH određuju kao socijalnu državu. Jamči se, primjerice, socijalni minimum i socijalna sigurnost građana, precizira se da nezaposlene i osobe privremeno bez posla imaju pravo na novčana primanja iz javnih sredstava za vrijeme trajanja nezaposlenosti, obveznim se navodi socijalno, zdravstveno i mirovinsko osiguranje poljioprivrednika i seljaka, podstiče razvoj mladih i osiguravaju fondovi za stipendiranje studenata i tome slično.

Može li se, međutim, pitaju nas, to i osigurati? Gdje su sredstva za te nemjene? Po našem sudu, može. A dio sredstava se može osigurati i racionalnijom organizacijom javne potrošnje. Dovoljno je, primjerice, samo javnu potrošnju dovesti u evropske okvire da bi se značajan dio budžetskih sredstava, koja ona danas troši, usmjerio na socijalnu sferu. Moguće je, potom, u istom pravcu usmjeriti i neke druge današnje rezerve.

Jesu li, na kraju, moguće i intervencije s ciljem poboljšanja ponuđenog teksta? Dakako. Ova rješenja nitko od šestorice autora ne doživljava nikakvim svetim slovom. Važna je samo temeljna orijentacija, ona koja je na tragu evropskih vrijednosti i dobra građana ove zemlje. U dejtonskom ustavu njih, po našem sudu, nije moguće pronaći. Sve ostalo je podložno promjenama, popravljanju, dogradnji.

Sve je to, kažu nam, OK. No, kako takav tekst ustava, ako za to ne postoji i politička volja, usvojiti. Istina je, u ovom momentu i s ovim političkim partijama na vlasti takva volja ne postoji. No, to nas ne obeshrabruje. U prilog tome nam, uostalom, idu najmanje dvije grupe argumenata. Naš je današnji cilj, prije svega, komunikacija s građanima ove zemlje. Iskažu li oni razumijevanje za ponuđena im rješenja, u gabuli će biti oni koji životu i čovjeku pretpostavljaju "svete" nacionalne interese i ciljeve. Ako, pak, ni to ne bude dovoljno, računamo s prvim sljedećim parlamentarnim izborima. Skloni smo, primjerice, uvjerenju kako će ih građani iskoristiti kao priliku da onima, pojedincima i partijama koji plemensko-nacionalističkoj suprotstavljaju evropsku viziju ove zemlje, na tim izborima i iskažu povjerenje. A time će, onda, biti stvorene i pretpostavke za nova ustavna rješenja. Za ona koja znače i istinsku promjenu. Nabolje, dakako.