Piše: Almedin Šišić

Kud nas vode naše vlasti?

Čelnici pet vladajućih stranaka opet zbunjuju narode u BiH. Toliko iracionalnog, bezobraznog i neprincipijelnog ima u njihovom ponašanju, da su čak uspjeli zbuniti i svoje najžešće kritičare: lidere opozicije.

Film se zove "Jovo-nanovo", a nastavak trilogije "Još jedna kriza vlasti".

Upravo zbog takvog isfucanog scenarija, jedni nam opozicionari poručuju da je naša vlast ponovo, po ko zna koji put, namjerno izazvala krizu u svojim nacionalističkim redovima, ne bi li upravo zbog toga ojačala svoje pozicije. Svako u svom nacionalnom korpusu.

Drugi nam, pak, tvrde da nakon gotovo tri godine vladavine Adnan više ne može ni gledati u Mladena koliko mu je drag, a da je Sulejman stalno ljut na Boru zato što ga neprestano zadirkuje da ima više kose na glavi od njega.

Tako smo svi skupa, zajedno s ovim sluđenim narodom (kako to nedavno reče jedan od lidera opozicije), ishaviješteni i od samog razmišljanja kud nas ovi vode i šta nam više rade.

Zaista kud nas vode? Kada bismo pitali radnike (kojima od gladi spadaju cipele s nogu) – odgovorili bi nam da nas naše vlasti vode tamo odakle bi voljeli da nikada nisu ni ispali. Kada bismo pitali Ranka Bakića i njegovo udruženje poljoprivrednika – rekli bi nam nešto slično, ali i dodali da nas vlasti pokušavaju odvesti honduraško-portorikanskim lobijima, ali u tome neće uspjeti "dok je seljaka i lopata". Upitamo li bilo koji društveni ili generacijski sloj građana, slične bismo odgovore dobili.

Nije, dakle, pitanje generišu li namjerno sami među sobom krizu ili krize dolaze kao posljedice njihovog nerada, javašluka, kriminala i nikad prevaziđenih nacionalističkih mentalnih sklopova. To je najmanje bitno. Ključno je da sve relevantne međunarodne ankete, istraživanja nevladinih organizacija i pokušaji nezavisnih istraživanja pokazuju da građani BiH žive najgore od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, koji je označio kraj rata na ovim prostorima. BiH je, bez ikakve dvojbe, jedina tranzicijska država u kojoj bi novokomponovani tajkuni, ratni profiteri i njihovi politički pokrovitelji od svog naroda ukrali i iz očiju da ikako mogu, što je glavni cilj njihove beskrupulozne borbe za fotelje (Hrvatska je svom narodu makar podarila ceste i turistički razvitak, a BiH je i Srbiji počela gledati u leđa na putu u Evropu).

I dok se krize vlasti, ovakve ili onakve, gomilaju, korupcija u zemlji cvjeta, a većina građana je na ivici bijede.

Zbog stanja socijalne katastrofe u koje su nas doveli, danas ne smijemo biti ni bolesni, jer će nas doktor sfušeriti ako mu ne ubacimo kovertu u džep. Zbog mizernih plata akademskog i obrazovnog osoblja, dobijamo polovne inžinjere i polupismene ekonomiste, jer su i oni profesore morali počastiti s kojom kovertom da bi prošli "najteži ispit".

Istovremeno, čitava svita poluprimitivnih političara koji odlučuju o nama nastavlja gomilati svoje bogatstvo. Stoga, svaka priča o uzrocima kriza ili analiziranja stanja koje je uzrokovalo "krizu", gubi smisao. Smisla će jedino biti ako nam se sklone s očiju, u opoziciju ili iza rešetaka, svejedno, i puste ovaj narod da konačno prodiše.