Piše: Pero Simić

Taoci kontinuiteta

U šta su nas sve uvalili Ratko Mladić i Radovan Karadžić iskren da budem trebaće nam godina i godina da se od tog kala operemo. Jasno je da smo mogli biti i čistiji i ranije, da smo se prije svega susreli sa istinom i da vodu oko istine, do današnjeg dana, nisu mutili nasljednici Karadžića i Mladića, koji su i danas na vlasti u Republici Srpskoj.

Ovako nas je taj kontinuitet sa Karadžićem i Mladićem, deset godina nakon srebreničke tragedije, Dejtonskog sporazuma i podizanja optužnica u Hagu, satjerao u tragičnu poziciju u kojoj se rijetko kada u svojoj istoriji srpski narod nalazio. I kada je bilo poteškoća u davnoj prošlosti, iz njih su nas vadili trezvene i razumne vođe.

Međutim, takve odavno ne viđosmo, ako izuzmemo pokojnog premijera Srbije Đinđića koga su zbog vizije, pameti i razuma i ubile nazadne i destruktivne snage.

Očigledno je da se sudbina gorko poigrala sa ambicioznim pretendentima na prijesto Karađorđa i vojvode Mišića, Karadžićem i Mladićem. Posebno nakon svega što smo čuli i vidjeli, naročito posljednjih dana, kada se u cijelom svijetu uoči 11. jula priča o njihovoj odgovornosti i donose deklaracije za počinjeni zločin u Srebrenici, a njihovom predajom uslovljava naša budućnost.

Ovaj dvojac haških bjegunaca, ukoliko nastavi da se i dalje skriva, s pravom bi mogao zauzeti čelne pozicije, ali ne na listi div junaka i heroja kao što su željeli, već najžešćih protivnika budućnosti srpskog naroda.

U momentu kada sve češće i one najzagriženije pristalice Mladića i Karadžića, u časovima iskrenosti, ipak priznaju da je neizbježna odgovornost njihovih idola i da su strašni zločini počinjeni, njihovo dalje skrivanje je postalo totalno bespredmetno na štetu svih nas a i njih samih. Ukoliko to saznanje nije stiglo do njihovih luksuznih rupa i pećina, u kojima se kriju, onda bi hitno trebalo nešto učiniti da i tamo stigne.

Nema sumnje da bi za to trebalo zdužiti nekog iz političkog vrha RS ponajprije i najodgovornijeg, predsjednika RS Dragana Čavića, momentalno najeskponiranijeg Karadžićevog učenika.

Krajnje je vrijeme da naš predsjednik i njegove kabadahije iz vlasti napokon nešto konkretno urade za spas ovog naroda, umjesto svakodnevnog praznog trućanja o potrebi saradnje sa Hagom i pričama o zloupotrebi srebreničke tragedije u političke svrhe.

Zar nije na mjestu zapitati se šta je gospodin Čavić i naše rukovodstvo učinilo da do takvih zloupotreba i manipulacija, ukoliko ih ima, ne dođe.

Da su najodgovorniji za srebreničku tragediju izvedeni pred lice pravde, vjerovatno da takvih manipulacija ne bi ni bilo!? Šta im znače poruke koje javnosti svakodnevno šalju uz doručak, ručak i večeru da su spremni uhapsiti i Karadžića i Mladića, naravno samo ako ih sretnu, odnosno pronađu?

Budimo realni, kada je to pokazana stvarna politička volja da se pronađu odnosno hapse Karadžić i eventualno Mladić prilikom kraćih boravaka u RS? Kako se zvala akcija u kojoj smo pretresli rupe i pećine, brda i doline u potrazi za njima?

Da li se ovdje ganjanjem i hapšenjem osumnjičenih pripadnika sopstvene policije po njivama i šljivicima Republike Srpske, dok su haški kapaciteti na godišnjem odmoru, po ko zna koji put baca prašina u oči svima nama i međunarodnoj zajednici ili se dobija na vremenu?

Normalno je da svi koji su učestvovali ili imali veze sa zločinom u Srebrenici treba da odgovaraju, ali su pomenuti policajci bili spremni, kako kažu, na samo jedan poziv telefonom da se prijave gdje god je to potrebno. Pa čemu onda taj cirkus sa treniranjem strogoće.

Da se Radovan nije možda prepao!? Ili mu je poslata poruka da će proći još vremena i vremena dok do njega dođu. Hoće li tome doći kraj? Ili ćemo, ako je vjerovati britanskom "Obzerveru", kao i do sada svakog mjeseca, uredno, od Radovana primati račune na troškove od 200.000 dolara koliko košta njegovo skrivanje.

Čitav nam život sa njim prođe u plaćanju računa, kao u vrijeme rata kada smo morali izmirivati njegove kockarske dugove iz kasina beogradskog "Interkontinentala".

Pa do sada bi bankrotirala i Amerika! Ako je tačno to što piše "Obzerver", pronađemo li Radovana danas a ne za mjesec dana, uštedjeli smo 200.000 dolara i tako svaki mjesec, da ne govorim o zadovoljenju pravde i satisfakciji porodicama žrtava.

I još nešto. Dokle će vlast sa pitanjem hapšenja haških bjegunaca da iznuruje građane? Zašto se naši političari ponašaju kao politički analitičari i stalno nam saopštavaju šta bi nam se moglo dogoditi, kao da oni nisu akteri i sudionici svih pomenutih događaja, koji bi prije svega morali ponuditi rješenje za ovu hašku agoniju ili se prestati baviti politikom?

Karadžićeva filozofija: izdržati, izdržati i samo izdržati, te kontinuitet naših sadašnjih vlasti sa njom, ništa nam nije donijela dobro niti će.

Očigledno je da nam za prijeko potrebnu novu politiku trebaju i novi ljudi.