Datuma: 02.07.2006
Piše: Sead Fetahagić

Sila gluposti

Neće BiH vječno ostati ukleto ostrvo, a okolo sve zemlje pristupile članstvu Evropske unije. I mi ćemo se jednoga dana, ako bog da, priključiti ujedinjenoj Evropi, naravno nakon što ispunimo sve uslove, uradimo sve zadaće, izglasamo sve potrebne zakone.

Niko kod nas nije protiv tih integracija, Adnan Terzić na tome gradi svoju karijeru, no čini se da je poslije izbora toj njegovoj karijeri došao kraj. Pomalo se stvara atmosfera da kada nas Evropa primi u zagrljaj, od tada počinje da teče med i mlijeko. Naravno da nije tako, jer to pridruživanje ima i svojih začkoljica, o kojima se nerado govori.

Ovih dana se slavilo kako ulazimo u društvo slobodne trgovine, političari su to ocijenili veoma pozitivno, a u tom smislu i mudri ekonomisti ih slijede. Međutim, volio bih da i jedni i drugi malo porazmisle, da im objasne, zašto su u svijetu veliki protesti upravo protiv slobodne trgovine, bune se sindikalisti i ljevičari, a najviše protestuju u siromašnim zemljama? Kako razumijem, slobodna trgovina znači slobodan uvoz i izvoz svih vrsta robe, ali pod uslovima koje diktira međunarodna zajednica na čelu s multinacionalnim kompanijama. Nama će slobodno ulaziti sva inostrana roba, a naši proizvodi moraće ispunjavati standarde i certifikate, koje izdaju i određuju bogate zemlje. Standard je kod bogatih, a mi siromašni slabo se možemo uklopiti u njihove kalupe.

Mnogo je fino što svakim danom sve više napredujemo u privatizaciji. Kapitalizam bez privatne, liberalne ekonomije nije kapitalizam. To treba stalno govoriti ovim radnicima što ne primaju platu ili su izgubili posao da je ovo kapitalizam gdje privatno vlasništvo gospodari, pa ima da zašute i trpe. Sada ćemo prodati privatnicima tri zlatne koke, tri telekoma. Počinje s "Telekomom Srpske", Vlada će uzeti lovu, a idućih godina i decenija tu zlatnu kravu must će stranci, a naši dok su na vlasti u svom mandatu omastiće brk. Šta poslije s narodnim blagom nije važno.

Tako smo na putu da strancima prodajemo našu vodu, rijeke na kojima će graditi hidrocentrale, a ekološki sistem neće se ni za dlaku promijeniti - to neka vjeruju naivni. Važno je na brzinu uzeti lovu, samo još nismo skontali na koji način ćemo prodavati naš čisti planinski zrak. Sve mi ovo izgleda kao kada neposlušni sin počne da rasprodaje kuće i zemlju što su ih godinama sticali njegov djed i njegov otac, a mladi se upustio u bekrijanje. Tako i ove naše bekrije na vlasti samo gledaju da šta rasprodaju, a davno im je na doboš otišao ponos i moral.

Važno je da našom državom (koliko je ima), našom ekonomijom i našim životima upravljaju stranci, odnosno naši pod dirigentskom palicom evropskih glavešina i međunarodnih asocijacija. Tako sam prije neko veče slušao na Federalnoj televiziji u emisiji "Centralni zatvor" predstavnika MMF-a izvjesnog profesora Hurtelwortha. Šta taj lupa, to je čudo neviđeno! I kako to obično stranci rade sve je svoje ideje nacrtao, jer mi smo blesavi pa samo slike i crteže razumijemo. Taj profesor sa Univerziteta u Čikagu počeo je time da njegova firma MMF predlaže da se ljudi u BiH više ne dijele na Bošnjake, Srbe i Hrvate, nego na proizvođače riže, luka i mrkve. To je kao u prenesenom značenju, jer nećemo valjda umjesto pšenice u Semberiji sijati rižu? Tek slijedi prava "originalnost". Komparativna prednost BiH, kaže ovaj mudrac iz međunarodne asocijacije koja daje kredite, jeste u otopljavanju Zemljine kugle, pa će se nivo mora podići za nekoliko metara, te će stanovnici Holandije, Londona i drugih primorskih krajeva bježati u - Bosnu. Tako Bosni za koju godinu predstoji bolja budućnost, samo treba malo sačekati da se otopi Grenland. Ljudi moji, ne znam jesam li sanjao, možda mene taj profesor iz Amerike zajebava, ali opet čovjek ozbiljno priča, zapravo vergla kao đak kad nauči lekcije. I kad je profesor predložio da MMF na Baščaršiji izgradi svoj centar, što bi Sarajevo dobilo na značenju i dobru finansijsku injekciju, počeo sam se štipati po debelom mesu: je li ovaj stranac ozbiljan ili je to vrsta američkog humora? Profesor još dodaje da on razumije Baščaršiju kao istorijsko jezgro, pa izgradnja MMF centra ne bi mnogo srušila i ne bi narušila ambijent. Kada je na kraju voditelj emisije Amel Baftić zahvalio profesoru, uz to što mu je poltronisao kroz cijelu emisiju, nisam mogao sebi doći: je li to bila humoristička emisija ili prava slika stranaca koji upravljaju mojom zemljom?