Datuma: 05.07.2006
Piše: Pero Simić

Prostituisanje morala

Da se kojim slučajem turistička manifestacija "Rakijada" u Kovilju kod Novog Sada umjesto prošle, održava ove nedjelje koja je pred nama, hladno bih uplatio autobus kako bih na tu manifestaciju poslao pedeset i nešto poslanika Narodne skupštine Republike Srpske, koji su izglasali zakon kojim su za sebe i kolege iz Vijeća naroda prisvojili mnoštvo beneficija.

Ali ne zbog rakije koja se tamo degustira i za koju ne sumnjam da, pored para, takođe vole naši poslanici, već zbog pratećeg sadržaja - izložbe magaraca.

Nakon što su, ne slušajući Vladu koja se protivila, bez osjećaja za realnost izglasali Zakon o pravima i dužnostima narodnih poslanika koji im donosi beneficiju ranijeg odlaska u penziju, koja bi uz to još iznosila prosječno oko 700 maraka, sasvim dobro sam zaključio da su izgubili i organizatori u Kovilju, ali i spomenutih pedeset i nešto poslanika jer im je na spomenutoj izložbi i bilo mjesto.

A šta bi normalni i osiromašeni građani ove republike drugo mogli reći na ovakav drski čin naših poslanika? U sredini gdje je nemoral odomaćen sasvim je za očekivati da narodni predstavnici, poslanici, u ime naroda obezbjeđuju samo sebi bezbrižnu budućnost, ne libeći se da to rade pred očima javnosti. I to, kako rekoše, pod pritiskom starih i oprobanih mahera, Poslaničkog kluba SDS-a koji nikako da promijene navike iz prošlosti da stavljaju svoje ruke u narodne džepove.

To zatvaranje očiju pred našom neveselom socijalnom realnošću izglasavanjem beneficija za poslanike predstavlja dio starog političkog mentaliteta koji vlada ovdje, da treba prije svega obezbijediti sebe, a drugima kako bude. Takvim ponašanjem narodni poslanici su postali kočničari promjena u našem društvu, jer evo javno priznaju da se ne mogu odreći prošlosti.

Da paradoks bude veći, ta jedna prepoznatljiva i retrogradna grupa poslanika u našem parlamentu koja bi da se ništa ne mijenja i da se ostane na starom, postala je puna samodovoljnosti, prenaglašavajući svoju ulogu, proglašavajući je u svakom momentu istorijskom, a sebe istorijskim ličnostima bez presedana.

Zato nije ni čudo što smatraju da im prinadležnosti trebaju biti veće. A da su se samo jednom stavili u našu kožu dok gledamo televizijske prenose njihovih naklapanja koja nerijetko više liče na politički kičeraj koga proizvode u neograničenim količinama, nego na ozbiljnu političku priču, kako dolikuje narodnim predstavnicima, sve bi im bilo jasno.

Posebna priča je ta njihova humoristička teatralnost koja dolazi do izražaja kada se ustanovi da ide direktan prenos skupštinskog zasjedanja na televiziji.

Tada se obično mijenja retorika, nastaje bjesomučna borba za ličnu promociju, te ko će veću i značajniju "misao" izreći, kako bi, kada se vrate svojim velikim kućama u malim sredinama gdje žive, izborili neko tapšanje po ramenu glumeći borce za narodna prava.

U stvari, riječ je o bleferima poput recimo najglasnijih "narodnih tribuna" Stojičića i Bojića iz SDS-a, koji ubrađeni kravatama, u odijelu i zalizane kose "ala Korleone", glume advokate naroda, a u stvari samo misle o sebi i svojoj političkoj karijeri koja će im obezbijediti sve pogodnosti.

Izglasavajući beneficije za sebe, ta poslanička većina zaboravila je i na savjest i na moral. Posebno što se oglušila na protivljenje javnosti, a i Vlade RS koja će već za narednu godinu za grupu poslanika, prije svega SDS-a koji kane u lagodnu penziju, morati obezbijediti, kako rekoše, 560.000 maraka!? I to za šta? Za drijemanje u poslaničkim klupama, čačkanje nosa ili uveta, a ponekad i zbog neartikulisanog lupetanja!?

No bez obzira na nedostatak sluha za sve što je pametno i napredno kod jedne grupe naših poslanika, na kraju ću ipak parafrazirati Monteskijea i prilagoditi jednu njegovu misao ovdašnjem stanju i spomenutoj temi o kojoj pišem.

"Kada bih znao da je nešto što je za mene korisno štetno za moj narod, nastojao bih da se toga odreknem."

Ovi naši poslanici prije bi se odrekli naroda nego onoga što je njima korisno.