Datuma: 09.07.2006
Piše: Mirza Čubro

Pomilovanja

Visoki predstavnik Kristijan Švarc-Šiling u prvih pola godine svog mandata pomilovao je skoro sve osobe koje je njegov prethodnik smijenio. Pomilovanja, kao i smjene državnih dužnosnika, imaju i imat će dalekosežne posljedice. Posebice su osjetljive dva mjeseca pred izbore.

Pomilovanje dužnosnika za koje je ranije, sudeći prema izjavama bivšeg visokog predstavnika, utvrđeno da opstruiraju povratak ili krše Dejtonski mirovni sporazum, građani bi mogli shvatiti kao poruku da ponovo trebaju podržati ove političare. Zbunjujući je i zabrinjavajući odnos Ureda visokog predstavnika prema ovom pitanju. U najmanju ruku trebalo bi da budu malo obazriviji, jer pomilovanje smijenjenim donosi političke poene. Zabrinjavajuće je i da se političarima koji su, navodno, kršili Dejtonski sporazum omogućava ubiranje vrlo značajnih predizbornih poena.

Iz svega ovog moglo bi se zaključiti da je isplativo kršiti ovaj sporazum, iako je jedan od njegovih aneksa važeći Ustav BiH.

Aktuelni visoki predstavnik možda pokušava ispraviti greške svog prethodnika, ali tajming i način su vrlo loši. OHR nikad nije otkrio kojim se kriterijima vodio prilikom smjenjivanja, a nikad nije otkriveno ni ko i na osnovu kojih principa odlučuje o pomilovanjima.

Princip rada je, dakle, isti. Bivši visoki predstavnik Pedi Ešdaun je smjenjivao bez suda i presude, a Šiling donosi odluke o pomilovanju na isti način. Osim zabrinjavajuće poruke glasačima, ove odluke su jasna ilustracija odnosa najviših predstavnika međunarodne zajednice prema pravosudnim institucijama BiH.

Ukoliko su neki od smijenjenih, a danas pomilovanih, kršili Dejtonski mirovni sporazum, onda je to protivustavno djelovanje. U tom slučaju Ured visokog predstavnika je morao i trebao dokaze proslijediti Tužilaštvu BiH, jer ta je institucija nadležna za krivično djelo protivustavno djelovanje.

Poštujući ovaj princip, smjena bi uslijedila tek nakon provedene zakonske procedure, uz poštivanje najviših demokratskih standarda. Slijedeći jedino prihvatljivu proceduru OHR bi pokazao kako vjeruje u BiH kao zemlju u kojoj vrijedi princip vladavine prava. Bez obzira o kome se radilo, svako ima pravo na pravično i fer suđenje. Niko nema pravo da smjenjuje, a potom pomiluje osobe na osnovu svojih, tajnih kriterija. Jer to je onda igra s ljudskim sudbinama, u kojoj uzak krug kvazistručnjaka međunarodne zajednice odlučuje ko je dobar, a ko nije.