Datuma: 12.07.2006
Piše: Pero Simić

Pobjeći negdje

Pomalo me je uhvatio strah! Šta sada da radim? Završilo se Svjetsko fudbalsko prvenstvo, Vimbldon takođe, a ispratili smo eto i EXIT. A taman sam se navikao da popodne pa do kasno uveče buljim u televizor i da biram po želji, red tenisa, zatim red fudbala i na kraju sve to začinim dobrom muzikom koja se zahvaljujući EXIT-u vratila na ove, novokomponovanom estradom, zagađene prostore.

Gledajući bar putem svemoćne televizije sve te događaje, čovjek jednostavno zaboravi bar na momenat, sve ono ružno, čega ima znatno više nego dobrog, na ovim prostorima. Tako smo i mi na ovim zapostavljenim prostorima ovog ljeta bili u prilici da, zahvaljujući najprije televiziji, konzumiramo "univerzalne vrijednosti ljudske zajednice". Uživali smo u stvarnoj igri, a ne političkoj, kakva se kod nas jedino izgleda i igra. Čini mi se da smo na momenat i mi postali dio svijeta kao "globalnog sela" upravo zahvaljujući fudbalu, tenisu i u ovim našim krajevima skrajnutom rokenrolu, koji jednostavno ne ide uz autokratske režime kakvim je Balkan obilovao.

Ta šarolikost ljudi, rasa, polova i vjera koji svi zajedno uživaju u igri bilo fudbalskoj, teniskoj ili na zvuke Bilija Ajdola ili grupe "Franc Ferdinand" koji su nam dolazili iz Njemačke, sa Vimbldona ili sa Petrovaradinske tvrđave samo su nas podsjetili, bar na kratko, na neke ovdje zaboravljene univerzalne vrijednosti.

Ovdje su te vrijednosti već skoro dvije decenije "u ilegali" protjerane od režima koji su se smjenjivali i koji su sa sobom donosili zaostalu i primitivnu novokomponovanu kulturu koja se idealno uklapala u opštu sliku o njima i njihovoj politici koju su vodili ili vode. Zato nije ni čudo da i na kulturnom polju kao i u politici napredujemo brzinom puža jer debelguzih i silikonski oblikovanih polupismenih estradnih "ljepotica" koje se ne skidaju sa domaćih TV ekrana. Da je estetski pristup nečemu kod nas doživio pravi tektonski poremećaj, najbolje svjedoče gore pomenute estradne zvijezde čije bizarne životne priče se ne skidaju sa ukakanih medija i nerijetko se nameću danas kao model življenja mladima!? Tek kad se nešto dogodi kao što je EXIT šira javnost shvati da to što pjevaju ovi naši, u civilizovanom svijetu ne postoji jer se ne naziva muzikom, već neartikulisanim zapomaganjem i vulgarnim muzičkim kičom.

Elem, znam mnogo istomišljenika koji su prosto zatečeni završetkom tri pomenute svjetske sportsko-muzičko manifestacije koje su spojile svijet u slavu igre i sveopšte opčinjenosti njom. Zatečeni su jer im se valjalo ponovo vratiti u našu surovu realnost u kojoj skoro da niko ništa ne čini da se približimo svjetskim standardima i bezbrižnosti.

Ali to nije nimalo lako, a ni zdravo po našu psihu, poslije tolikog sjaja, radosti, bezbrižnosti i igre koju smo ipak gledali sa žalom. Pogledajmo samo šta nas je poslije tog virtuelnog izleta u svijet putem televizije, čekalo kod nas? Progon još neuhapšenih lica optuženih za ratni zločin, prekopavanje starih i pronalaženje novih masovnih grobnica, priče o zločinima, pljačkama, kriminalu, ukidanju entiteta, najava predizborne kampanje koja bi mogla biti, do sada najekstremnija i najmorbidnija sa velikim znakom pitanja: Da li ćemo je uopšte moći preživjeti bez posljedica? U kakvom mi to društvu živimo kad visoki političari, iako predizborna kampanja još nije počela, jedan drugog nazivaju budalom i primitivcem. Kakva li nas onda retorika očekuje kada krene kampanja. Da li ćemo morati djecu sklanjati ispred TV reklama kada budu defilovali polupismeni razulareni partijski kandidati za mnogobrojne funkcije?

Kad nas sve to odjednom zapljusne osjetim da mi i te kako nedostaje EXIT, Vimbldon, Svjetsko prvenstvo u fudbalu ili bilo šta slično gdje se ljudi istinski igraju, raduju i dobro druže. Da nije toga mislim da bi velika većina šiznula. Pustite naše političare njima je lako. Oni svoja kulturna napajanja obavljaju uz debelguze silikonske prvakinje vašarskih šatri Seke, Cece i sličnih gdje primitivna svijest trijumfuje.

Vama kojima nije svejedno šta slušate i gledate, za spas ovoga ljeta predlažem Svjetsko prvenstvo u košarci u avgustu, a od muzičkih događaja koncert grupe "Roksi mjuzik" u nedjelju 16. jula i grupe "Simpl Red" u avgustu u Beogradu. Možda vam to pomogne da preživite predstojeću predizbornu kampanju. Važno je bar na trenutka pobjeći negdje iz ove ružne stvarnosti.