Datuma: 19.07.2006
Piše: Nataša Krsman

Direktive "odozgo"

Nekoliko portira i članova obezbjeđenja u zgradi institucija BiH juče su najstrože zabranili novinarima da prođu dalje od portirnice jer, kako rekoše, "novinari su pravili haos prošli put kada je zasjedala Komsija za Sarajevo".

Kažu da samo rade svoj posao, baš kao da novinari ne rade ništa i dolaze u obnovljenu i klimatizovanu zgradu čisto da malo predahnu od ljetne sparine. Portirima nije jasno da oni koji su im naredili da novinare drže na oku ispred portirnice jedva čakaju da vide kameru i objektiv fotoaparata i tako se u najljepšem svjetlu predstave svekolikom bh. puku.

Nova lica na portirnici bh. parlamenta i Savjeta ministara BiH ponizno se smješkaju mnogobrojnim činovnicima koji vrve u toj zgradi i troše 60 odsto iz budžeta napunjenog s leđa građana od direktnih i indirektnih poreza. Od toga plaćaju regrese, stimulacije, plate, paušale i naknade članovima komisija čiji rad novinari prate.

Juče je portirnicom vedrila i oblačila direktiva "odozgo", odnosno iz kancelarije Ivice Marinovića, predsjednika Komisije za ispitivanje ratnih stradanja svih građana Sarajeva. I kada gospodin predsjednik ove komisije i preostali članovi budu ovo negirali, neka se obrate portirima koji su juče stali između njih i medija.

Ako Komisija želi da radi u tajnosti, neka to regulišu još jednim pravilnikom, jer za četiri sjednice nisu ništa drugo ni radili već usvajali i verifikovali akte.

Ako žele da se obrate javnosti, neka zakažu konferenciju za medije u tačno određeno vrijeme u prostoriji koja je zato predviđena. Novinari imaju mnoštvo priča na istu temu kojom se Komisija za Sarajevo bavi. Nažalost, u cijeloj BiH ima oko 20.000 porodica koje traže nestale i takvih priča je napretek.

O stradanjima u Sarajevu mediji su progovorili i prije parlamentaraca, njihovih komisija, ustavnih sudova, entitetskih vlada i Instituta za nestala lica. Porodice nestalih hvataju se za novinare i novinarske priče kao za slamku spasa, u očekivanju da će istina o smrti njihovih rođaka tako lakše izaći na vidjelo.

Zgrada institucija BiH zgrada je svih naroda i građana ove zemlje. Vrata ove zgrade trebalo bi da budu otvorena za svakoga, a posebno za one koji i u toj zgradi obavljaju posao od javnog interesa. I dok su juče strani državljani prolazili na četvrti sprat čak u bermudama i papučama, kako bi predali zahtjev za bh. državljanstvo, nekoliko novinara trebalo je da povuče dobru vezu da ih puste na prvi sprat da sačekaju informaciju.

Ko god da je portirima nametnuo rigorozna pravila, trebao bi se sjetiti da je u zgradi zakonodavne i izvršne vlasti države jer mu je neko od običnih smrtnika dao mandat u kojem treba da radi u njihovom intersu, za njihove pare i da na kraju javnost obavijesti o tome.

Portiri bi trebalo da znaju da bi na njihivom mjestu mogao da radi neko s visokom stručnom spremom, jer je takvih mnoštvo na birou, pa bi se onda na dobrom engleskom ili kultivisanom lokalnom jeziku sporzumijevali sa strankama.

Serija revizorskih izvještaja pokazala je kako se rasipa javni novac, a nekoliko hiljada maraka bespotrebno potrošenih na gorivo, reprezentaciju ili mobilne telefone, ne smtara se nikakvim prekršajem, jer ko jednom sjedne u zgrade ovih institucija, zaboravi na svijet oko sebe.