Datuma: 23.07.2006
Piše: Sead Fetahagić

Primitivizam

Kako bi se ispipao puls naroda, takozvano javno mnjenje, često televizije pošalju svoje novinare, a naročito mlade i prilično glupe novinarke, da zaskaču ljude na ulicama i pitaju ih razna pitanja. Upekao zvizdan, a reporterka pita čovjeka koji se kupa u znoju lica svoga: je li vam vruće? Šta mislite o ratu između Hezbolaha i Izraelaca, pitaju učenicu trećeg osnovne. Pa se ne zna ko je blesaviji, pitalac ili upitani? Duškaju mladi Mostarci na 40 stepeni u hladu u kafiću, a televizija ih pita hoćete li izaći na izbore. Oni su jaki i mladi, face, pa svi unisono odgovaraju: nipošto, nema šanse da se ovo stanje promijeni.

Bezbroj smo puta konstatovali, mi koji znamo čitati, a posebno misliti, da su naši rukovodioci koješta. Znaju samo o sebi voditi računa, a hoće li išta narodu biti bolje - to ostavljaju onim u idućem mandatu. Ali, osim takve većine političara, rijetko se govori i o podanicima, slušateljima, glasačima, kakvi su oni? Dogovorili smo se odavno da ne treba uopštavati, ni svi muški ni sve ženske nisu isti, kao i što sve pripadnike jedne nacije ne možeš ocijeniti jedinstveno, pa tako su i narodni pojedinci različiti. Ali, velika većina je primitivna.

Treba razlikovati nečiju obrazovanost od nivoa civilizovanosti. Za mene su ovi što drukaju za svoju naciju, a neće da vide drugu, ili je gledaju kroz crne đozluke, takođe primitivni, zaostali. Na početku ove naše frtutme nisam se mogao načuditi Predragu - Gugi Lazareviću i njegovom srbovanju. A sjećam se kako je pametno i nadahnuto govorio o Krleži, kako je lucidno analizirao dramska djela. A sada mu niko ne valja ko nije Srbin, pa je prestao svog omiljenog pisca Krležu pominjati. Kako čovjek najednom ode u primitivu, uprkos svoje obrazovanosti? To mi je ostalo nepoznato.

Možda se lakše može dokučiti atavizam u čovjeku koji sluša vaz (predavanje) reisa Cerića, onog insana što prati govor otvorenih usta, a pri tom mu curi bala niz bradu. Pa, naravno da će taj slušalac poslušati reisa i poći za Harisom Silajdžićem, naše gore list, koji je završio za hodžu, pa ga valja slijediti. Nije stvar samo u tome da ljudi ne znaju misliti, naučili su da to rade drugi za njih, nego upravljaju i svojim životima na neuglađen, sirov i surov način. Dosta onih što ginu sa našim drugovima ponašaju se u vožnji necivilizirano, da se na primitivan način pokažu, pa im bude to posljednje pokazivanje na ovom svijetu.

Do prije petnaest dana bio je haos na glavnoj sarajevskoj ulici, bila je potpuna rekonstrukcija, stavljan je novi asfalt. Juče gledam kako su došle mašine i na tom novom asfaltu kopaju kanale. Niko neće odgovarati za taj fušeraj u planiranju, jer smo naučili na primitivno gazdovanje, primitivnu organizaciju. Naš je javni život izgrađen na prostaklucima, za koje niko ne odgovara, jer su oni od inspekcija do vrhovnih sudova naučeni na primitivizam.

U mnogim stranim zemljama, gdje takođe ima puno prostote, podijelili su gradove na četvrti koje su uzorne po svom skladu i uglađenom ponašanju svojih stanovnika i na četvrti svakojakog javašluka do silovanja i ubistava, koji je u potpunosti određen za sirotinju. Nimalo mi se ne sviđaju te podjele, ništa bolje nisu od nacionalnih, ali bogati se distanciraju od siromašnog primitivizma, zadržavajući svoju bogatunsku surovost. Ne mislim da su ograde i granice način distanciranja od životne zastarjelosti svake vrste.

Kako se može osoba vaspitati u duhu građanskog ponašanja, u najboljem značaju te sintagme? Škola je dosta izgubila na značaju u tom smislu, mediji samo štetno utiču na mlade osobe, pa jedino ostaje porodica. Sjećam se da sam u mladosti s indignacijom slušao starije kako se raspituju za djevojku ili mladića koji se zabavljaju iz kakve su familije. Danas, poslije dugog vremena, potpuno razumijem ondašnje starije - izuzetno je važno porodično vaspitanje. Pa ono što ne znam o našim političarima jeste kakvi su mu bili mati i otac? To je najvažnije za ocjenu ličnosti. Kakav je prtljag ponio iz kuće?

U primitivnoj sredini karijeru prave najlakše primitivci. Tako ne treba čuditi da se djeca danas u porodici često vaspitavaju u ruhu neuglađenosti i posesivnosti, jer je to u trendu uspjeha. Pa ipak, ostalo je dosta porodica i ljudi koji nastoje da budu moralni u ovom svijetu primitivnog čapanja. Ali, oni nisu na javnoj sceni, nisu tako vidljivi. Ali jesu so društva.