Datuma: 25.07.2006
Denis Kuljiš

Bandić i Zagreb

Deset minuta razgovarao sam s Milanom Bandićem - između dvije upadice, jer ga svi pokušavaju zaskočiti pošto vide da ima moć koju nije podvrgao proceduri komisijskog planskog djelovanja u javnim djelatnostima, za kakvu se i sam načelno zalažem, jer sam protiv kabadahijskog firer-principa iako, s druge strane, znam da mehanizam za raspodjelu novca recimo u kulturi, poput onoga što ga je bio zamislio i teoretski postulirao Tomislav Zuppa (čuvena "Bilježnica"), pa zatim u praksu provodio bivši ministar Tonči Vujić, funkcionira isključivo kao travestija: zuppine zuppe zuppa.

Kad se vijeće za raspodjelu love u izdavaštvu, kojim je predsjedavao Nenad Mićanović, poslovni partner Vujićeva pomoćnika i faktotuma za knjigu Branka Čegeca, sastajalo da autonomno odluči o potpori izdavačkom poduzeću Branka Čegeca, Branko Čegec ustao bi i izašao sa sjednice na hodnik, da svojim prisustvom ne utječe na Mićanovića ili na drugog Vujićeva pomoćnika Branka Maleša, koji je autonomno odlučivao o otkupu tih istih knjiga za knjižnice, dok su sva trojica zajednički izdavali časopis "Off", koji je, iz offa, također financiralo Vujićevo ministarstvo kulture i smiješnog hoda...

Pošto Bandića neprekidno salijeću sa svih strana, a namjerili smo se jedan na drugoga slučajno, na partijskom plenumu SDP-a na Bundeku, učinilo mi se neukusno iskoristiti priliku i zatražiti neku uslugu. Imam ja nekih želja i potreba - primjerice, htio bih da mi grad ispred kuće, u Gajevoj, dodijeli parkirališno mjesto na koje sam bacio oko, pa se već dugo nakanjujem da ga zaposjednem tako da noću ofarbam žutu liniju, a na ploču s oznakom za parking, zalijepim lažnu obavijest: REZERVIRANO ZA VOJNU MISIJU REPUBLIKE BATAVIJE (2 MJESTA). U autu bih na staklo nalijepo oval s besmislenom oznakom - MCCD, pa da vidim koji bi to murjak provalio... Nagađali bi: Hm, Militaire Corps Consulaire Diplomatique... Batavija? Di mu li je to? Ama ima tih nekih država, valjda neki prevaranti s kojima nešto dilamo - mi njima ruske rakete, oni nama naftu, ili tako nekako. Ili su naprosto šverceri kokaina, koji su registrirali offshore-državu da se pokriju imunitetom, u svakom slučaju, znači da su zaštićeni, bolje je da se u to ne miješamo... Nego, daj da malo natjerujemo ove kurve, evo ih se opet lijep broj na uglu okupio... Šta je, cure, a? 'Oćemo privest, a?

Taman da me i otkriju u toj podvali - ne mogu mi ništa, jer nije protuzakonito obilježavati automobil nepostojećom oznakom.

Ipak, pobijedio je građanski obzir. Rekoh u sebi - nije gradonačelnik zlatna ribica, ako sam ga sad i ulovio, pustit ću ga ne tražeći da mi ispunjava želje, radije da ga udavim nekom od svojih šema. Pa sam mu rekao da je potpuno besmisleno što grad u muzeju na Jezuitskom trgu drži galeriju, u kojoj se nema što izlagati, osim kad se svake prijestupne dogodi neka megaizložba.

Zaista, tih će parada - TISUĆU GODINA CIVILIZACIJE SASANIDA - u Zagrebu biti sve manje jer Zagreb nije nikakvo europsko ili globalno središte, nego ugodan i propulzivan mitleuropski gradić na putu za Dubrovnik i Beograd... OK, to malo snižava horizonte, ali može se živjeti i bez lidera politike nesvrstavanja, te kulturne razmjene koja je pratila takvu bliskost. Pjesma Davora Slamniga sjajno definira zeitgeist toga pluskvamperfekta: "Nemam brata do Sadata, ni jarana do Bumedijana/ Tko nas može, tko nas smije, rastaviti od Zambije..."

Još se samo Mesić povremeno sastaje s takvim likovima na tajnim diplomatskim javkama, ali već su se oni prorijedili i na Pantovčaku. Austrijske banke, njemačke firme, talijanski import - sve što je dalje od toga izgleda nedohvatno... Nekoć smo sjedili u Pekingu kao kod kuće, izigravali velesilu, ali Zagreb je zato izgledao kao govno. Milicija te tjerala na spavanje u deset sati navečer. Na kupanje smo vikendom odlazili u Krško, gdje je u krugu tvornice celuloze bio jedan bazen, a iz tvorničkog dimnjaka stalno te zasipao neki garež. Kome to fali? Meni ne fali.

Ako se i dogodi neka velika izložba civilizacijskog kruga, ona može lijepo na Roosevelteov trg, u Antin i Wiltrudin Louvre falsifikata i umjetnina preuzetih lažnim ispravama iz fundusa Hermana Goringa.

No, nisam s tim promišljanjima zamarao šefa gradske hunte, nego odmah pređem na stvar i reknem: Čuj, na Jezuitski trg treba smjestiti Muzičku akademiju! Ideja da se ona useli u Galićev aluminijski neboderčić, bivši Željpoh, odnosno montažnu zgradu "Ferimporta" na Trgu maršala Tita, potpuno je ludikrozna - kako će ondje u jednoj sobi svirati fagot, a u drugoj violončelo? Morali bi u zidove ugraditi tone izolacije, pa ni to ne bi pomoglo, a s druge strane, zgrada toga splitskog arhitekta, neshvaćenog modernista koji je završio belgijske škole, a zadržao koloristički genij punokrvnog Mediteranca, bila bi sjajno mjesto za galeriju, pogotovo ako se izlažu suvremene stvari. Posve primjereno susjedstvu - Bolleovoj Obrtnoj školi, odnosno Muzeju primijenjene umjetnosti - jer cio bi trg dobio artistički štih, s periodski obilježenom arhitekturom.

Zastupljena su sva minula stoljeća, a dvadeseto predstavlja Galić, jedini Hrvat koji je na ovom središnjem gradskom trgu glavnoga grada nešto projektirao. A kao što su u Pešti Muzej terora smjestili u zgradu tajne policije fašističkog i komunističkog režima, tako bismo ovdje napravili galeriju moderne u objektu koji su dvaput "redigirali" i unakazili urbanisti. Na fasadu njegova modernističkog remek-djela vratili bismo plavu boju. Galićev futuristički staklenjak iz šezdesetih s pastelno obojanim pravokutnicima oživljavao je i produhovljavao ovaj mračan trg, na kojemu dominiraju okeržute državne palače, sa središnjim montažnim kultur-objektom provincijskog Fellner&Helmer zdanja HNK.

Gornjogradski samostan na Jezuitskom trgu, pak, sa zidovima kakve danas nitko ne bi ni pokušao sazdati, već je idealno uređen za potrebe jedne muzičke akademije - ima puno velikih dvorana prikladnih za komorno muziciranje, a u autriju i sad se priređuju koncerti na otvorenom te zagrebački barokni festivali, dok u Katarinskoj crkvi, koja je na muzej prislonjena, pjevaju zborovi i svira se na orgulje... Muzička akademija mora biti na Gornjem gradu - kome to nije jasno i ne treba pokušavati da razumije.

Bandić me saslušao. Nije rekao ni đa ni bu, ali mu je, mislim, ušlo u vijuge, pa ako se ikad pojavi potreba za nekom takvom kombinatorikom, sjetit će se.

Uto su nagrnuli molioci i ostali predlagači. Ljuština je počeo pokazivati znake nestrpljenja. Razišli smo se. Ima li šanse da se ostvari ova bjelodana koncepcija? Dva do pet posto, rekao bih. No, kad bi postojalo autonomno arhitektonsko-urbanističko vijeće koje odlučuje o takvim stvarima, sto posto sam siguran da bi izgledi bili - nula. Pa ti vidi.