Datuma: 30.07.2006
Piše: Davud Muminović

Igra "mafijaša"

"Zar je moguće da se ovo dešava u olimpijskom gradu", tobože začuđeno i razočarano uzviknuo je Denis Stojnić, sarajevski jalijaš, koji pokušava svoj kabadahijski bekgraund i nabujale mišiće iskoristiti na sportskom planu, nakon što mu je u zrak dignut džip ispred stana u strogom centru grada.

Denis je nedugo nakon incidenta samozadovoljno tvrdio da mu je bombu pod automobil postavio "levat kojem je odradio trebu s kojom je u vezi".

U drugom bombaškom napadu koji se desio nekoliko dana kasnije bačena je bomba na porodičnu kuću Muhameda Ušanovića Vojvode, vlasnika jednog sarajevskog ugostiteljskog objekta. Razlog je, navodno njegovo odbijanje da plati reket.

Analitičari, kao i inspektori iz MUP-a, zaštićeni velom anonimnosti, posljednje eksplozije povezuju sa sukobom mafije, navodnog sarajevsko-sandžačkog klana nasuprot jakoj albanskoj kriminalnoj vezi.

I kako izgledaju ti "mafijaški" obračuni?

Pucanje u automobile, postavljanje bombi koje nikog ne povrijede i bezbroj praznih prijetnji. Neprestani "obračuni" bez da se i jače potuku.

Današnje Sarajevo, u kojem više i nije vijest da je nekome pod auto postavljena bomba, s Olimpijadom ima veze baš kao Denis s početka priče i njemu slični heroji crnih hronika s Majkom Korleoneom, otmjenim i opasnim mafijašem kojem smo se divili u Kopolinim filmovima.

Za pojam mafija u Rječniku stranih riječi stoji da je ime tajne terorističke organizacije na Siciliji, a danas se poistovjećuje s organizovanim kriminalom. Organizovanog kriminala u Sarajevu ima. Međutim, to nije mafija. To su primitivne kriminalne horde koje se igraju mafijaša.

U svim tim silnim "obračunima", koji do sada, srećom, nisu rezultirali nevinim žrtvama, policija se najblaže rečeno ponaša "unproforski".

Najbolja ilustracija angažovanosti policije je "obračun" dvojice "opasnih" momaka u samom centru Sarajeva, kojem je prisustvovao potpisnik ovih redova. Nakon šaketanja i povlačenja za pištolje u samom centru grada, posvađani su se, na molbu (?!) policajca koji im se familijarno ulizivački obraćao, uz psovke i neizbježne prijetnje razišli. Kasnije je policajac (treba li pominjati da nije napravio zapisnik o prijetnjama pištoljima i posjedovanju pucaljki) opsovao dan i njegov "peh što uvijek naiđe kad je frka". Policajac je, potom, svoj bijes iskalio na Romkinji koja je prosila i koja je i bila predmet njegove akcije.

Zašto se zamjerati jalijašima kad ima prosjaka na kojima se može trenirati strogoća? Zašto istraživati bombe u vrijeme kada "zli omladinci ometaju javni red i mir" puštanjem glasne muzike? Zašto kazniti jurcanje ferarijem kad lijepo možeš zapisivati pješake koji pretrčavaju ulicu?

Pravi mafijaši su fakultetski obrazovani ljudi koji okreću milijarde. Oni se sigurno ne sekiraju jer teško da će ikad doći pred istražitelje kada naši policajci ne mogu da izađu na kraj ni s desetak sarajevskih nepismenih siledžija.