| Piše: Nataša Krsman
Božji posrednici
Najgore što čestitog čovjeka i smjernog vjernika može snaći je posredovanje između Boga i njega samoga. Posrednici u svešteničkim odorama ogrezli u ovozemaljskim blagodetima rijetko su kad na usluzi svom napaćenom stadu.
Da se njihova savjest ponekad probudi i da je to obično pogrešno vrijeme i povod, posvjedočio je ovih dana i patrijarh srpski Pavle. Kada je neočekivano Ljiljana Zelen-Kardžić pozvala na predaju svog muža Radovana, čije bjekstvo od Haškog tužilaštva drži u ropstvu cijeli jedan narod, oglasio se patrijarh srpski s pozivom "moćnim stranim činiocima da prestanu sa zlostavljanjem" Karadžićeve porodice.
Strani moćnici zlostavljali su pravoslavnog sveštenika Starovlaha i njegovog sina o čemu svjedoče nalazi ljekara i njihovo zdravstveno stanje. Kada se Srpska pravoslavna crkva tada oglasila, bilo je to sasvim prirodno i očekivano. Niko, međutim, nije nikada potvrdio da je Ljiljanu, njenu kćerku ili sina neko zlostavljao, čak su oni sami odbijali i pomen takve mogućnosti. Nije pritisak samo na porodicu Karadžić, drage naše duhovne vođe, pritisak je na sve nas zajedno. I svi mi trebali bismo biti vaša briga. Čak i oni koji nisu posve u vašim parohijama, jer valjda vam je Bog dao u amanet da poštujete prvo čovjeka kao božije stvorenje, pa potom sve ostale njegove osobine. Patrijarh možebit ne zna da su svi Srbi i svi njegovi vjernici pod pritiskom već deceniju i po. I svi ostali koji ove prostore dijele sa njima polako se oporavljaju i idu naprijed, samo stado patrijarha Pavla i dalje luta za nesrećnim pastirima što ih vode.
Iz perspektive pravoslavnog vjernika koji ne trpi posredovanje s Bogom neumjesan je i izbor dana kada je patrijarhova izjava objavljena. Patrijarh Pavle u odbranu "porodice pod strašnim pritiskom" stao je na dan Ognjene Marije koji njegovi vjernici obilježavaju kao sinonim za nevjerovatnu izdržljivost i odbranu hrišćanskih vrijednosti po cijenu života.
Priča iz manastira Klisura: "Svetu Marinu narod naziva Ognjena Marija. Rođena je u Antiohiji Pisidijskoj. Rano je ostala bez majke. Bilo je to vrijeme progona hrišćana, ali i tajnih propovjedi učenih sveštenika. U narodu, koji je masovno primao hrišćanstvo, bila je tada već zrela djevojka Marina . Otac ju je otjerao od kuće kada je saznao da je hrišćanka. Na putu za Antiohiju, srela je eparha Olimvrija koji je pošao da goni hrišćane. Odbila je ponuđeni brak, a gnjevni eparh naredi da je izlože najgorim mukama: šibali su je prutovima, kidali meso, a zatim bacili u tamnicu, pekli joj prsa, držali u kaci s ledenom vodom, da bi joj na kraju - odsjekli glavu mačem."
Ima li mjesta za simboliku dok čitamo izjavu patrijarha Pavla na dan Ognjene Marije? Za očekivati bi bilo da neko ko je duhovni vođa propagira individualnu žrtvu ukoliko je na dobrobit cijelog naroda. Očigledno je da je svaka veza između pojedinca i Boga posebna priča. Takođe, očigledno je da je dnevna politika odavno stala pred oltar i da se bogobojažljivi vjernici guraju na kraju reda kod crkvenih vrata daleko od svojih pastira. Srećom na kraju svi dođu pred istog sudiju za kojeg se mora vjerovati da je pravedan. |
