Piše: Mirza Čubro

Najlošiji su najbolji

Sulejman Tihić, zastupnik bošnjačkog puka, i Pedi Ešdaun, reprezent međunarodne zajednice u BiH, danima se prepucavaju ko je veći komunista, odnosno ko sebi pokušava priskrbiti pravo na imenovanje šefova sigurnosnih agencija u BiH.

U normalnim, demokratski uređenim zemljama predsjednik države, a Tihić je bosanski ekvivalent za predsjednika, nema nadležnosti da imenuje šefa granične službe ili neke od sigurnosnih agencija. Normalne zemlje, jasno, nemaju protektora koji se u BiH zove visoki predstavnik međunarodne zajednice.

Tihićeva i Ešdaunova prepirka je besmislena, nepotrebana i, najgore od svega, žalosna. Za građane ove zemlje najbolje bi bilo da nemamo Predsjedništva BiH, a posebno visokog predstavnika.

U cijeloj ujdurmi oko imenovanja direktora DGS-a sigurno je jedino da će pobijediti najgori kandidat. Nekoliko je primjera iz bliske prošlosti koji nas uvjeravaju da će Tihić ili Ešdaun, nevažno, izabrati najgoreg kandidata.

Prije dva mjeseca Vijeće ministara BiH pokušavalo se, na kraju se pokazalo bezuspješno, dogovoriti oko imenovanja direktora Agencije za istrage i zaštitu BiH. Po novinama su se povlačile priče o nekakvim političkim dogovorima, jednakoj nacionalnoj zastupljenosti, ali niko nije ni pomenuo profesionalizam.

Na kraju je Ešdaun imenovao Sredoja Novića, istog onog Sredoja Novića koji je ranije izjavljivao da nije vrijeme da se uhapsi Radovan Karadžić. Danas bi SIPA predvođena Novićem trebalo da uhapsi Radovana Karadžića. Teško.

Godinu dana ranije Ešdaun je podržao domaće probisvijete da za šefa Državne obavještajne službe imenuju Almira Džuvu. Poznato je da Džuvo nema blage veze o obavještajnom poslu. Ešdaun je također podržao i izbor Riste Zarića za Džuvinog zamjenika. Ešdaun je nekoliko dana prije izbora za zamjenika direktora Obavještajne službe Zarića optužio da pomaže u skrivanju ratnih zločinaca.

Imenuje li Ešdaun novog direktora Državne granične službe, bit će to sigurno neko ko se puno ne miješa u svoj posao i s pristojne udaljenosti promatra svoje graničare kako maltretiraju običan puk. Priskrbi li Tihić sebi pravo da izabere bošnjačkom uhu podobnog šefa DGS-a, to će biti isti ili veći promašaj.

Ne zaboravimo da je Tihićev savjetnik za unutrašnju politiku Mehmed Žilić optužen za pronevjere u vrijeme dok je bio ministar unutrašnjih poslova FBiH. Dakle, vrijeme je da Tihić i Ešdaun prestanu zabavljati javnost i da imenuju nekog za direktora DGS-a. Sigurno je da će izabrati najlošijeg, ali istovremeno i strašno kooperativnog kandidata. Podobnost i kooperativnost danas su mnogo bitniji od profesionalnosti.