Piše: Pero Simić

Moralne nedoumice

Kad malo bolje razmislim izgleda da su u pravu oni koji Republiku Srpsku, pa i Bosnu i Hercegovinu, doživljavaju kao jedan veliki buvljak. Tačnije rečeno zbir više sitnijih buvljaka, što kad malo bolje pogledate, naši gradovi i nakon završetka rata, nažalost to još jesu.

Em što zbog osiromašenog naroda, em što zbog falš politike i političara na vlasti koji nam godinama faširaju i živote. Tom sivom koloritu naše stvarnosti poseban doprinos i ton pored političara i dalje daju novokomponovani bogataši, izrasli iz vremena rata i poratne krize, koji bi sada što prije da izbrišu prefiks novokomponovani i da napokon postanu samo bogataši.

Time bi, misle oni, izbrisali i taj nemoralni dio svoje biografije, koji im smeta da postanu napokon uvaženi članovi našeg društva, zašta im ipak nisu dovoljne samo pare. Kakvo je stanje stvari neki su postali to.

Ti novokomponovani materijalni bogataši ili ratni poratni profiteri, koje ćete najlakše prepoznati po duhovnom siromaštvu, svakako i po najnovijem modelu audija ili mercedesa, sastavni su dio našeg falš života već nešto više od deceniju.

Nažalost, društvo, umjesto da ih svakodnevno stavlja na stub srama zbog sumnjivog, putem kriminala stečenog bogatstva, skoro da je oguglalo na njih i na taj njihov nepatvoreni primitivizam i sirovost, koji ih u velikoj većini, uprkos bogatstvu, nisu napustili.

Naprotiv. No i ne čudi s obzirom da živimo u konfuznom društvu gdje svakodnevno na bezbroj primjera rezignirano konstatujemo kako "nema države". Jer da je ima, ovaj bi tekst o novokomponovanim bogatašima išao u sasvim drugom smjeru.

Pričao bih o vrlim poreskim i policijskim inspektorima, ažurnim sudijama i vrijednim tužiocima i svakako o prokuženim imućnim tajkunima koji su se bogatili siromašeći svoj narod, ali koje je ipak stigla ruka pravde. Ali avaj! Na to ćemo se nadugo načekati, taman toliko dok zaboravimo kako je ko došao do tolike imovine.

Uostalom, zar naši novokomponovani bogataši nisu najbolji prijatelji sudija, tužilaca, ministara, inspektora. Ako me pamćenje ne vara, zar oni nisu prvi krug oko, recimo, našeg predsjednika i drugih manjih i većih predsjednika i predsjedničića.

Ti naši novi bogataši koji su nerijetko svoje bogatstvo sticali proporcionalno šireći patriotizam, danas sebe doživljavaju kao moderne evropske biznismene koji sve znaju i koji hoće da nad svim popuju, jer zaboga oni su stekli toliko bogatstvo. Pri tome zaboravljaju kako su to bogatstvo stekli, da nemaju u velikoj većini ni škole, ni pameti i da se u stvari njihova škola i pamet nazivaju nemoral i sirovo lukavstvo. Posebna priča su njihovi privatni životi koji podsjećaju na loše kopije zapadnih sapunica u kojima dominira lažni sjaj, usiljena duhovnost, neumjerenost, kič i bizarnost.

Danas ćete novokomponovane bogataše u Republici Srpskoj, recimo, prepoznati po tome što imaju ogromnu kuću sa bazenom i po mogućnosti slanom vodom u njemu, "veliki" i " mali " auto, zatim džip (jer to vole cice), nerijetko lančinu oko vrata debljine kao za osrednjeg terijera, tri-četiri mobilna telefona, da odaje utisak poslovnog čovjeka. Naravno, tu je i polovni roleks sat kupljen od šanera, bosovo odijelo dva broja veće, čerutijeva bijela košulja sa jednim krajem obavezno ispalim iz pantalona i nerijetko prljave kragne, te cipele sa blatom iz zavičaja.

Naš tajkun je uvijek sa čačkalicom u ustima i prstom u nosu. Njihove debele iskompleksirane supruge su uvijek u kožnim kompletima, visokim štiklama koje ih jedva nose i ogromnim razbarušenim frizurama koje su po običaju u raskoraku sa veličinom glave. Poznate su po tome što vole da slušaju Željka Samardžića, pod obavezno Cecu i gledaju BN televiziju. Na svadbama, gdje ih jedino muževi i izvode, prepoznaćete ih jer najživlje igraju "šotu" visoko uzdignutih ruku i poprilično nekontrolisano skaču. O djeci novih bogataša nemojte ni da razmišljate. Preokupirani materijalnim vrijednostima ni oni ne razmišljaju o svojoj djeci koja su nerijetko kopija žestokih momaka, kojima tata lovom omogućava i diplomu i posao, ali i zavode za liječenje od narkomanije i alkoholizma. Čast pojedincima.

Gledajući te naše novokomponovane bogataše, koji se u svašta miješajući (pa i u politiku) nerijetko nama zagorčavaju život, ne mogu se u isto vrijeme oteti utisku da su oni prije svega duboko isfrustrirani, smiješni i nesrećni ljudi koji nemaju svoj život jer glume tuđi.

Ništa im ne govorite! Svakako vas neće poslušati. Oni i dalje misle da parama mogu sve, pa kupiti i pamet i biografiju? Kakvo je vrijeme i gdje živimo možda je i to moguće.

Ili možda mi ostali nemamo pameti držeći se morala. Ko će ga znati?