Piše: Davud Muminović

Državna ograničena služba

Izvjesno je da je prošlosedmično ubistvo pripadnika Državne granične službe Bojana Prodanovića na graničnom prelazu Metaljka kod Čajniča posljedica nervnog sloma i trenutne duševne neuračunljivosti njegovog kolege.

Anis Bandić, pripadnik DGS-a, u svog je kolegu Prodanovića iz službenog pištolja ispalio čitav šaržer metaka jer je "puk'o", složili su se tužioci, dužnosnici DGS-a kao i odbrana osumnjičenog.

Nakon svirepog ubistva Bandić je, na oduševljenje čuvara fantomskih "vitalnih nacionalnih interesa" i njihovih huškačkih megafona koji su jedva dočekali da naslovnice novina ukrase masnim natpisima "Bošnjak ubio Srbina", nogama šutao Prodanovićevo izrešetano tijelo i, pjeneći na usta, halucinirao kako je ubio Radovana Karadžića.

Bandić je nesumnjivo kriv za ubistvo kolege s kojim je zajedno radio više godina, ali još veća odgovornost je na onima koji su mu odobrili da se bavi odgovornim poslom čuvanja bh. granice i koji su mu dali službeni pištolj u ruke.

Interna istraga DGS-a i Ministarstva sigurnosti BiH pokazala je da Bandić od početka službe u DGS-u nikada nije prošao ni jedan ozbiljniji test o psihičkom stanju. Niko prije tragedije na prelazu Metaljka nije ni mogao slutiti da čovjek, koji je zadužen za čuvanje granice i obučavan za borbu protiv kriminala, ima psihičkih problema i da je potencijalna tempirana bomba. Nije mogao slutiti, jer niko nikada nije ni provjerio.

Ne treba biti stručnjak psiholog pa da se dođe do zaključka da od postratnog sindroma u BiH boluju mnogi civili i bivši ratnici. Bandić, kao jedan od njih, je žrtva ovog vremena, ali on ni u kojem slučaju kao takav nije mogao raditi u DGS-u.

Državna granična služba BiH institucija je kojom su se međunarodni probisvjeti, zaduženi za reformisanje i dovođenje u red naših sigurnosnih struktura, kao i domaći zvaničnici, ponosili, ukivali u zvijezde i navodili kao primjer mogućnosti organizovanja zajedničke i profesionalne sigurnosne službe u BiH.

Ustrojstvo DGS-a ipak je obilježila riječ "zajednička", a ne "profesionalna". Prilikom prijema službenika do tančina se vodi računa o nacionalnoj strukturi. Zna se koliko ima Bošnjaka, Srba ili Hrvata. To što ti Bošnjaci, Srbi i Hrvati možda nisu baš "pri pameti" i što će sutra upucati u leđa svoje kolege ili izrafalati obične građane, veleumne reformatore ne zanima.

Nakon tragedije stidljivo se javljaju glasovi razuma s najavama da bi uskoro svi pripadnici DGS-a, kao i ostali čuvari zakona, trebali biti "pročešljani" testovima i provjerama da bi se spriječilo opetovanje Metaljke.

Do završetka provođenja revizije, koja će se najvjerovatnije otegnuti u nedogled, Bandić će svoje najbolje i najproduktivnije godine života odležati na robiji. Dvoje Prodanovićeve maloljetne djece odrastaće bez glave porodice u siromaštvu s ubjeđenjem da im je oca ubio "balija iz Sarajeva" samo zbog toga što je Srbin. Građani će u isto vrijeme strahovati da li će neki novi "bandići" prilikom prelaska granice "puknuti" i izrešetati im porodicu, jer nije provjereno da li je policajac čuvar zakona ili potencijalni antijunak poput Fredija Krugera.