Piše: Pero Simić

Ceca i Peca

Nikako nisam načisto. Da li je predsjednik Vlade Republike Srpske prva pratilja ministra finansija ili ministar finansija gospođa Cenić prvi i nezaobilazni pratilac premijera Bukejlovića.

Uglavnom ta komična nedoumica, i stalna zamjena mjesta, stalno mi se vrzma po glavi, kad god ih vidim na televiziji ili u medijima, kako uvijek zajedno "štite" naše interese, da li po pitanju naše policije, borbe protiv ambrozije ili svinjske kuge.

Taj pozamašni dvojac koji već izvjesno vrijeme igra glavnu ulogu, u dosad najgore viđenom pozorišnom komadu koga je napisao i na našu političku scenu postavio nespretni i po okolinu pogubni reditelj Čavić, klasični je primjer izrugivanja i potcjenjivanja naroda. I u intelektualnom i u estetskom smislu.

Kad god ih vidim zajedno, ne znam zašto, uvijek mi se nameće slika kako negdje u kafani, zamašćeni tamane brdo pečenja. Pokušavao sam da ih zamislim kako vrijedno sjede za kompjuterom i koncipiraju strategiju za spas ovog naroda, ali nikako mi ne polazi za rukom da ih u mislima izvedem iz kafane i stavim ispred računara.

Nekako mi se ne uklapaju u taj ambijent. Ne zato što bi masnim prstima zaprljali tastaturu računara, već zbog toga što im taj ambijent razbija folklorni imidž s kojim kao da su srasli i koji je kod njih tako prepoznatljiv.

Uglavnom gospodin guzonja i gospođa guza su htjeli mi to ili ne, postali dio naše surove realnosti i produkt sudbine koja se sa nama tako gorko poigrala praveći od naših života cirkus u kome nastupaju i takvi klovnovi. Očigledno da ispaštamo neki veliki grijeh čim smo u presudnom momentu umjesto spsitelja dobili potopitelje.

Uostalom možda je Bog htio da se tragikomično našali sa nama pa ih je poslao da pripreme opijelo nad Republikom Srpskom. Ali ne razumijem zašto je poslao gospođu Cenić sa socrealističkim stajlingom, ala Ljiljana Zelen-Karadžić.

Nije valjda da ispaštamo neke grijehe još iz tog vremena. Ili u svemu tome ima neke simbolike u koju, mi, ovako izmoreni i iscrpljeni od sopstvene vlasti, ne možemo da proniknemo. Ko će ga znati!?

Da je dobro što smo i živi, pored ovakve vlade čiji je učinak ravan nuli, to smo apsolvirali odmah, nekoliko dana nakon što ju je Čavić postavljen. Zahvaljujući samo parčićima preostalog zdravog duha koga nam naše kabadahije iz vlasti, uprkos trudu nisu do kraja uništile, nekeko preživljavamo u ovom društvenopm košmaru koga nesposobna vlada sa političkim konceptom - od danas do sutra, i ne pokušava razbiti. Svakodnevni primjeri kriminala i korupcije s kojima smo suočeni, zatim Štrajkovi i nezaposlenost, problemi nepotpune saradnje s Haškim tribunalom, ne da se ne rječavaju i ne smanjuju već bujaju i postaju dio naše stvarnosti, koju valjda oguglali, samo nijemo konstatujemo.

Tako postajemo dio zarobljene javnosti u kome su nas svjesno ugurale naše glavešine iz vlasti. U kom smo stadijumu ekonomskog napretka najbolje govori mali primjer izvjesnog sela Krečane kod Gradiške u kome su, kako mediji prenose, čestiti mještani, evo na početku 21. vijeka, plotunima slavili početak asfaltiranja puta.

U Africi svi prilazni putevi džunglama su već odavno asfaltirani. Pri ovakvom stanju stvari kod nas, skoro da bi možda trebalo preispitati proklamovanu konstataciju, da je bolja i najgora vlast od bezvlašća.

Pošto nas je vlast ionako pretvorila u hipnotisanu gomilu, ništa nam ne bi bilo gore ni bez ovakve vlade. Čak naprotiv. Uštedjeli bismo na dnevnicama, audijima, tjelohraniteljima, sekretarima i sekretaricama, savjetnicima. Bilo bi svakako i daleko manje gluposti. Zaustavili bismo makar nakratko stvaranje negativne slike o nama koju nam je vlast tako zdušno ukakala.

Neki zlobnici tvrde da se opet naš ministar finansija Ceca i premijer Peca (Bukejlović) izuzetno uklapaju. Kako se, kažu, Peci nerijetko događa da ne zna da li ide u posjetu ili je prima, tu se onda nađe Ceca da ga usmjeri, kao putokaz. Iskreno nisam sklon da u prvi mah povjerujem u takve priče ali ovdje je sve moguće pa i priča o navodnom razmimoilaženju "dva oka u glavi" Bukejlovića i Čavića a po pitanju "suprotstavljenih stavova o reformi policije".

Spreman sam da povjerujem da je riječ o još jednoj drskoj neslanoj šali koja služi za zamajavanje naroda i koja uvijek uspijeva tamo gdje nema kritičke javnosti. Pa valjda nam je svima jasno da gospodin Bukejlović po svoje mišljenje odlazi u Čavićev, pardon, rođakov kabinet. Istina je najvjerovatnija, da se nesigurni Čavić bori sam sa sobom sa više verzija reforme, a preko rođe Pece Bukejlovića. Mozda ga je na to navratila Ceca-putokaz. Vrag je ona, kao i svaki ministar finansija.

Ko će to sve pohvatati, bog sami zna? I onako rade šta god hoće pred očima umrtvljenog naroda.