Datuma: 09.09.2006
Piše: Predrag Klincov

Zapaljivi govor

Predizborna kampanja u BiH odavno je poprimila nacionalističke tonove, koji često prerastaju u radikalizam, zarad sluđivanja narodnih masa i dobijanja jeftinih političkih poena.

I prije njenog zvaničnog početka, moglo se čuti mnoštvo zapaljivih i neodgovornih izjava koje su više ili manje prikriveno prizivale zle duhove prošlosti. Mnogi političari u borbi za dobijanje jedne fotelje više dali su nebrojeno nacionalšovinističkih izjava, ponudili pregršt praznih obećanja, širili iluzije, gluposti i laži.

Najaktuelniji primjer radikalizacije prilika je polemika oko izlaganja Svetlane Cenić, kopredsjedavajućeg DEPOS-a, na predizbornom skupu u Srebrenici. Opštinski odbor SDA iz Srebrenice optužio je Cenićevu da je za govornicom kazala da je "ponosna na one koji su klali i ubijali stvarajući Republiku Srpsku". Sadik Ahmetović, šef lokalne SDA, je povodom toga odmah pozvao međunarodne organizacije u BiH da "zaštite Srebrenicu i žrtve genocida", a Izbornu komisiju da kazni DEPOS.

Cenićeva je energično negirala te optužbe navodeći da je na skupu kazala da "ne može da prihvati da su oni koji su krali i klali njen narod", te da je istakla da je "takvima mjesto u zatvoru i sudu". Zbog toga je najavila podnošenje tužbe protiv SDA sa zahtjevom za nadoknadu štete zbog klevete.

Kakva god bila reakcija pravosudnih organa i Centralne izborne komisije BiH, ako je uopšte i bude bilo, postavlja se pitanje kome je potrebna huškačka retorika u zemlji čiji su građani prošli sve ratne užase i golgotu. Kome je potrebna radikalizacija prilika, odnosno ko će na njoj profitirati? To sigurno nisu građani kojima je dosta ljudi koji šire strah kod jednog naroda kojem navodno, nad glavom visi i prijeti, onaj drugi, treći ili dva zajedno. Malo je partija koje u ovo vrijeme pričaju o onome što tišti "običnog" čovjeka. Malo je onih koji pričaju o načinu na koji će smanjiti stopu siromaštva, povećati zaposlenost i oživjeti privredne kapaciteta, boriti se protiv kriminala i korupcije, unaprijediti školski, penzioni i zdravstveni sistem...

Kako se bliži 1. oktobar, ili dan "D", kako to vole reći političari pred svake izbore, predstavljanje ekonomskih programa kandidata na političkim skupovima, tribinama, pres-konferencijama i putem saopštenje je sve rijeđe, a izjave o nasilnim odvajanjima, ukidanjima, brojanjima žrtava i zločinaca sve učestalije. Kako poslije takve retorike formirati vlast nakon izbora? Da li će se političari praviti kao da se ništa nije desilo, da ništa nije izgovoreno i slagano? Da smo normalna zemlja, svi oni koji šire netrepeljivost među građanima i narodima bi davno bili sankcionisani. Pošto to očito nismo, onda nam samo ostaje da izađemo na izbore i glasamo za toleranciju, i molimo se da posljedice po svakodnevni život "običnog" čovjeka, ako na vlast zasjednu najveći huškači, budu što manje.