Datuma: 10.09.2006
Piše: Maja Rener

Bojkot nastave

Početak nove školske godine u Srednjobosanskom kantonu je, kao i prošle, obilježen bojkotom nastave. I ovaj put akteri su roditelji đaka Osnovne škole "Kaćuni" koji stanuju u Busovači i traže da djeca pohađaju nastavu u školi koja im je bliža.

Ove godine su im se pridružili roditelji oko 800 osnovaca OŠ "Vitez". Oni traže više učionica u susjednoj im školi s kojom dijele prostor nekada jedne škole i koja radi po drugom nastavnom planu i programu. Na to imaju pravo, sudeći po protokolu potpisanim 2000. godine. Na ostvarenje tog prava čekaju godinama pa su odlučili da nezadovoljstvo izraze ovog septembra.

Na pravo da djeca idu u najbližu školu imaju i roditelji iz Busovače jer je takav zakon. Pa ipak, on očito ne vrijedi za Vladu SBK i resorno ministarstvo. Kažu da još nisu definisali upisna područja koja bi djeci omogućila da se upisuju u školu kojoj pripadaju po mjestu stanovanja. Zakon je donesen prije više od dvije godine, a djeca se i dalje upisuju u škole na osnovu nastavnog plana i programa, bosanskog ili hrvatskog. Tako djeca, umjesto da idu u školu u koju gledaju s prozora svog doma, moraju ranije ustajati i preći kilometre da bi došli do druge škole jer ona ima odgovarajući nastavni plan.

Međutim, pitanje je da li roditelji imaju moralno pravo da djecu ostave u kućama zato što su izrevoltirani i dosta im je nepravde. I sami kažu da đaci žele u školu i da plaču jer njihovi drugari pohađaju nastavu koju će oni morati nadoknađivati subotom, a ako ova situacija potraje, raspust će provesti u klupama. Postoje drugi načini da natjeraju nadležne da rade svoj posao, a da za to vrijeme đaci budu opterećeni samo školskim obavezama umjesto onim što je problem cijelog kantona. A, suština problema su dvije škole pod jednim krovom koje rade po različitim nastavnim planovima i programima.

Primjer ovog fenomena su upravo ove škole u Vitezu, Busovači i Kaćunima. To je problem na koji godinama upozoravaju međunarodne organizacije koristeći krupne riječi poput diskriminacije na nacionalnoj osnovi, segregacije i kršenje prava djece. Da je ovo problem, svjesne su i vlasti koje o njemu govore, ali ništa ne pokazuju.

Pokušaj da napokon ispoštuju zakon, bar njegov dio, i postprijemnu obavezu BiH prema Vijeću Evrope da ukine segregaciju u obrazovnom sistemu, u SBK desio se tek nedavno, godinama kasnije nego je to trebalo. Nakon što je OHR prošle godine smijenio ministra obrazovanja SBK zbog neprovođenja zakona, ovo ministarstvo htjelo je ujediniti "dvije škole pod jednim krovom" bar u slučajevima gdje u jednoj školi postoje samo odjeli drugih škola. Ali, ovaj put školski odbori i vijeća roditelja, među njima i ovi iz Busovače, nisu bili raspoloženi za to. Neshvatljivo, jer se po predloženom modelu ne mijenja ništa osim naziva škole u đačkoj knjižici. Kažu da ne žele da se zakon provodi parcijalno. Gdje je nestalo ono "svako je dijete važno", pogotovo moje? Da su prihvatili ovaj model, u OSCE-ovim statistikama bilo bi oko 300 djece manje kojima se krše prava jer idu u dvije škole pod jednim krovom.

A zahtjev roditelja iz Busovače i Viteza da se u "onoj drugoj" školi obezbijedi više učionica za đake "ove prve" znači više odjeljenja koja treba ujediniti.