Datuma: 20.09.2006
Piše: Denis Kuljiš

Eskadroni smrti

Ne bi se štel mešat u te vjerske prijepore, ali ono što je papa potegao, mislim, totalno je krivo!

Valjda nije govorio ex cathedra - tada je, naime, nepogrešiv - znači, nije upotrijebio Kviska. Oprezno je citirao MANOJLO II PALEOLOG!, koji ima neke primjedbe na džihad, pa zaključio kako je ratovanje nespojivo s vjerom. Ne bih rekao.

Na koncu, morat ćeš oružjem, ili vlastitim životom, braniti ono u što vjeruješ. Ne dolaze takvi momenti krajnje provjere često - hvala bogu! - ali dobro se sjećam kad je Merčep nazvao moju ženu, pa joj rekao da će naša djeca biti za godinu dana mrtva.

Dobio sam potvrdu kako su, u zloćudno doba Tuđmanove diktature, stvari koje sam u novinama objavljivao, jer sam u njih duboko vjerovao, potencijalno fatalne. Ali, bio je rat. I ja sam u njemu sudjelovao, iako sam sakupio samo dva boda kao pripadnik elitne sesvetske zaprežno-desantne brigade. Osim ratovanja na bojišnici, ratovalo se na političkim frontovima. Eskadroni smrti koje je formirala Tuđmanova tajna policija, redom su likvidirali najopasnije konkurente.

Ubili su Antu Paradžika, Budišina kuma, a zatim i Blaža Kraljevića, jer su obojica bili zapovjednici Glavnog stana HSP-a, dakle konkurencija na desnici, koju je Tuđman htio svu monopolizirati, pa nije dopustio da se uspostavi HOP, kao paralelna vojska, niti pravaštvo, kao paralelna nacionalističke centrala. Nije njega bilo briga za podvojnu komandu, posvuda je ionako vladao kaos jer je svima, i Glavašu u Osijeku, i hadepeovcima u Lici, u Gospiću, gdje je njihov član Mirko Norac počinio one ratne zločine nad civilima za koje će se jeftino izvući, dopuštao da ustroje privatne vojske. Glavaševci iz Glavaševa BOB-a, imali su poseban egzercir, pa su trčali kao bersaljeri ili marinci, pjevajući u ritmu koraka: Ne - boj - te - se - građa - ni - mi - će -mo - vas - brani - ti! Uvečer su iz garaža dopirali krikovi Srba... Istodobno, političkom operacijom koju je vodio UNS, uklonjen je Paraga, a na njegovo mjesto instalirani režimski ljudi. Ista se nesmiljena akcija provodila protiv drugih opozicionih stranaka, nepokornih sindikalnih aktivista, novinara i poslovnih ljudi koji su bili spremni pomoći legitimnu političku borbu protiv tiranina sa šest razreda osnovne škole i višim partijskim kursom. Tu se nazire smisao onih dossiera o praćenju novinara i opozicionara, koje je Lučin publicirao u doba Račanove vlade - nisu se tajni nadzor i mjere TKT-a provodili radi nadzora, nego kao podloga za ucjene i različite pritiske: financijske, društvene, političke... Ako si bio cilj, pritisak na tebe provodio se stupnjevano. Prvo su dolazile ponude, lijepe riječi: Dečki, nema smisla, ljudi smo, dogovorit ćemo se. Ministar će pokazati zahvalnost ako ne publicirate kako je praktično ukrao pola vile na Šalati. Onda bi s tobom prekinule poslove državne firme, pa počele dolaziti financijske kontrole. Onda bi u "Vjesniku" izašlo da ti je netko Srbin, ili bi te Tonči Vrdoljak u svom vehementnom stilu napao da ti je otac bio oficir JNA. Pa bi te prisluškivali i pokušavali skužiti imaš li ljubavnicu. Onda bi ti u redakciju uvalili provokatora, koji bi donio lažnu informaciju, da te diskreditiraju ako je objaviš. Onda bi ti plasirali špijune, koji su dnevno dojavljivali na čemu se radi, pa si morao sve ugovarati zasebno, u pokrajnjim sobama. Onda bi te počele obrađivati i progoniti bande ubojica i marodera, poput skupine Tomice Merčepa, pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za policijsku rezervu (bio je Jarnjakov pomoćnik, istina protiv njegove volje). Pa sad - ako sve drugo ne uspije, k vragu, može ti se dogoditi i prometna nesreća, kao onom mom prijatelju Boži Kneževiću koji je snimao film o žrtvama "Oluje" nad Krajinom. Svim tim operacijama upravljao je aparat diktature s dva glavna punkta - s Pantovčaka i s Trga žrtava fašizma (a mi sme te žrtve). Stoga se neću nimalo obradovati Tuđmanovom spomeniku na njegovu trgu koje će mu u Zagrebu podići sadašnja vlast, da preduhitri prošlu ili buduću. Valjani ekskomunisti hercegovačke provenijencije koji su od prvog dana surađivali u logističkim pothvatima nove vlasti, dok su istodobno bili pošteđeni izravne političke represije, jer je Tuđman baš i htio da kao jedinu opoziciju ima takva strašila, zaključili su da bi se dalo ušićariti dva-tri politička poena podizanjem jednog od onih ružnih, deplasiranih, provincijskih i senzibilitetu svjetske moderne umjetnosti odioznih figurativnih, polukarikaturalnih spomenika kakvih su, inače, pune i ulice u centru Bratislave. No, te male, nekulturne državice treba pustiti da se iživljavaju u svom komičnom kvazitradicionalizmu, sve je u redu dok je cijena nekretnina još pristojno niska. Oko Tuđmanova spomenika, imam, međutim, jednu šemu, koja stoji u vezi s mojom novom unitarnom socio-političkom teorijom njegova režima - izgradio sam je kao moćan teorijski univerzalni ključ za objašnjenje svih pojava što proistječu iz toga doba.

Dakle, u osnovi svega je Trojstvo: na lijevu ruku, Tuđman ima svoga prapajtaša Jožu Manolića. Na njega se vežu Stipe Mesić, dr Gregurić, tajkuni, tzv. lijeve struje, pa razne službe i službice, uključujući "ulične artiste" i dečke s Knežije, sve i sva do, što ja znam, Zagrebačke banke. Na desnu ruku, Tuđman drži Perkovića, na kojega se vežu Šušak, Vukojević, hadepeovci, Pašalić, Hercegovci, njihovi moguli i financijeri, ali i spomenuti Merčep, slavonski Hercegovac iz "vlaka bez voznog reda", pa mnogobrojni sisovci, Markica, Sliško, cijela ta bulumenta, sve do, što ja znam, Privredne banke. To su široke društvene mreže - nisu oni povezani kao toalet papir u roli, gdje jedan vuče drugoga, nego je to složeniji niz, kao u genetici, neka komplicirana šifra, koju bi možda mogao objasniti Miro Radman. Ali, iako tu hipotezu još nisam uspio uzdići do cjelovite teorije, pa mi ostaje puno laboratorijskog i istraživačkog rada - pišem, ali tek sam na početku, i ne bih to još smio proglašavati knjigom - sviđa mi se simetrija, metodološka strogost pristupa, koji generera jednostavan model: Franjo u sredini, double-O sa strane... Vamo Josip Manolić (i Jožini staroudbaši), namo Josip Perković i Josipovi novoudbaši - ekipa koju je Perković kadrovirao isprva od ljudi koji su za njega već radili kao provokatori. Stoga predlažem da autor spomenika ostavi malo mjesta gdje će, kad dođe prikladan moment, brončani lik prerasti u laokoonsku skupinu, s još dva manja lika.

Zmija je fakultativna.