Datuma: 20.09.2006
Piše: Pero Simić

Prijetnje jače od pameti

Kada se pogrešno ili zlonamjerno rezonuje, moguće je i ono što se dešava ovih dana između pojedinih predstavnika međunarodne zajednice u BiH i neprikosnovenog majstora političkog zanata Milorada Dodika, a u praskozorje izbora čiji ishod, bar u Republici Srpskoj, izgleda nije više nikakva nepoznanica.

Posebno ako se izgubi mjera i obzir ili ako se želi ili pokušava prekrajati realnost u korist drugih. Nikako se ne mogu oteti utisku da su izjave prijetnji za skidanje sa izborne liste Miloradu Dodiku od strane visokog predstavnika u BiH, te nekih njegovih saradnika i još nekih, upravo direktan pokušaj miješanja u ishod izbora u BiH, odnosno Republici Srpskoj. I to na samom kraju kampanje i u momentu kada većina istraživanja, a i sama kampanja govore da upravo Dodik i njegova partija imaju natpolovičnu podršku birača. A izgleda da upravo to i takvo stanje stvari kvari neke i nečije planove. Navodni povod za packe Dodiku je njegova priča o referendumu. Ali, zar nismo u posljednje vrijeme u više navrata čuli ili pročitali potpuno jasna Dodikova objašnjenja, da je riječ referendum aktuelizovana u političkom rječniku Republike Srpske kao odgovor na pritiske za ukidanje Republike Srpske, koji su dolazili iz Sarajeva.

Kada je vidio da se digla velika prašina oko toga, Dodik je kao realan političar čak prestao da na predizbornim mitinzima koristi i tu riječ. Pa nije priča o referendumu njegovo glavno predizborno oružje? Valjda su sposobnost, pamet, ideje, znanje i vizija. Da li je moguće da pojedini predstavnici međunarodne zajednice, predizbornu situaciju u BiH, odnosno Republici Srpskoj ne vide dovoljno razgovjetno ili se samo takvim prave? Ili su možda izgubili mjeru i obzir kada su se drznuli da u toku kampanje, a pred same izbore prijete, umjesto da su te svoje prijetnje, ako drugih političkih sredstava nemaju, ispoljili pred početak izborne kampanje. I zašto tih prijetnji nema i prema onima koji ne povlače svoju priču o ukidanju Republike Srpske ili na čijim mitinzima govori general okrvavljenih ruku? Jesu li to čista posla i nije li priča o referendumu i Miloradu Dodiku svjesno predimenzionirana od strane pojedinih predstavnika međunarodne zajednice u BiH.

Neka mi oproste, ali čini mi se da je navika da se ovdje stalno kroji politika po njihovoj mjeri, a ne po mjeri i volji naroda u ovoj zemlji, jača od pameti.

Ko i zašto se boji jakog Milorada Dodika i njegove ubjedljive pobjede? Izgleda samo oni koji bi da se ovdje zadrži status kvo i da Republika Srpska, pa samim tim i Bosna i Hercegovina ostanu u zapećku i da ne dijele univerzalne vrijednosti evropske i svjetske zajednice s ostalim razvijenim zemljama. Milorad Dodik ne pripada snagama prošlosti i sva njegova snaga i energija usredsređene su prije svega na ekonomski prosperitet Srpske, a samim tim i Bosne i Hercegovine. Uostalom, zar mu jedan od slogana nije i "Republika Srpska, bolji dio BiH". Zar je grijeh biti bolji i ka tome stremiti.

Posebna priča je koordinisana najezda mišljenja vajnih političara i analitičara iz Sarajeva, koji su kao sateliti uzorno pratili prijetnje visokog predstavnika, "dolijevajući ulje na vatru" svojim stavovima. Tako se iz Sarajeva napada i pokušava omesti potpisivanje korektnog i po BiH korisnog ugovora o specijalnim vezama Republike Srpske i Srbije, a pokušava prećutati da je Vlada RS na zasjedanju u Foči jednoglasno usvojila odluku o potpisivanju ovog ugovora s ministrima Bošnjacima i Hrvatima. U sveopštem, a reklo bi se i koordinisanom napadu na Dodika podmeću mu i nerazumnu priču o etnički čistoj Republici Srpskoj. U napadima ne zaostaju ni pojedini analitičari naše političke stvarnosti iz Sarajeva, poput izvjesnog Senada Slatine, koji u Rojtersovoj analizi Dodika zlurado i bez argumenata karakteriše kao klasičnog nasljednika Radovana Karadžića i njegove politike. Očigledno da analitičari poput pomenutog Slatine nisu u sukobu samo s realnošću već i sa zdravim razumom.

Slatina i slični iz Sarajeva bi očigledno da uz Karadžića, ako se može, sude iz čista mira i Dodiku, ako ne, onda u najmanju ruku da ga diskvalifiku jer se, kao momentalno najuspješniji bh. političar, jednostavno ne uklapa u sliku BiH, koja se kroji u nekim centrima u Sarajevu, a u kojima nerijetko kolo vode pojedini predstavnici međunarodne zajednice. Ne znam da li bi svi ti napadi i optužbe na račun Dodika pomogli Federaciji da bude bolji dio BiH, ali bi očigledno pomenuti Senad Slatina i slični bili srećani. Nadam se da kod njega i pojedinih analitičara nije u pitanju mržnja prema Dodikovom uspjehu i Republici Srpskoj nego da je to samo zavist.

U radio-televizijskim spotovima i novinskim reklamama, koje potiču građane BiH da izađu na izbore, a koje je pripremio OHR, između ostalog se naglašava da nas "visoki predstavnik ne može uvesti u Evropsku uniju. To je zadatak onih koje izaberemo 1. oktobra". Zašto onda Švarc-Šiling i pojedini njegovi saradnici prijete onima koji treba da nas uvedu u Evropu. Nije valjda da su i oni protiv našeg evropskog puta!?