Datuma: 21.09.2006
Piše: Nataša Krsman

Predstavljanje

Izvještaji sa 61. sjednice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija govore da se o Bosni i Hercegovini govorilo na samom početku zasjedanja, te da to upućuje koliko je stanje u našoj zemlji važno za ovu najmoćniju međunarodnu organizaciju.

Eh, kada bi u Generalnoj skupštini UN-a znali koliko su oni nama važni, vjerovatno se BiH ne bi našla na dnevnom redu ni pod tačkom razno, ukoliko, naravno, ovdje ne bi izbio još jedan krvavi rat ili tragični sukob, kako je to zvanično definisano. Kolektivni šef države, iliti Predsjedništvo BiH, donijelo je na vrijeme odluku o tome ko će državu predstavljati na zasjedanju Generalne skupštine UN-a, ali njihova odluka nije ispoštovana, pa se umjesto predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Sulejmana Tihića u Njujorku pojavio predsjedavajući Savjeta ministara BiH Adnan Terzić. U normalnim okolnostima uopšte ne bi bilo sporno što predsjedavajući Savjeta ministara predstavlja zemlju na ovako važnom skupu. Ali, s obzirom da je prekršena odluka šefa države, onda se s pravom o tome u javnosti polemiše. Uostalom, bilateralni susreti koje je Terzić imao tokom posjete Njujorku opravdavaju njegovo prisustvo, ali je ono ipak izvan sistema i dogovorene (nepostojeće) platforme. Umjesto da se ova zavrzlama riješi jednostavnim pozivima na dva, tri broja telefona, ili uobičajenom korespondencijom među nadležnim institucijama, zamalo smo napravili veći diplomatski skandal, uključujući i Generalnu skupštinu UN-a u naše nenormalne odnose.

Sasvim očekivano Mladen Ivanić, ministar inostranih poslova BiH, nije poslušao apel iz Kabineta Borislava Paravca, člana Predsjedništva iz RS, te nije obavijestio generalnog sekretara UN-a o našim problemima u komunikaciji, već je održao slovo kako u Predsjedništvu BiH mnogo toga ne funkcioniše. Vjerovatno bi sličnu opasku mogli poslati i iz Predsjedništva na adresu Ministarstva inostranih poslova BiH, ali ni to ne bi riješilo problem neuređenog sistema na nivou države BiH. Terzićev odlazak u Njujork samo je, na kraju mandata čelnih ljudi svih ovih institucija, pokazao kako je njihov opstanak na vlasti bio proizvod međusobnih prebacivanja i zavaravanja javnosti, dok su silni problemi ostajali neriješeni ili su rješenja bila nametnuta.

Da samo mađunacionalna previranja i međustranačka prebacivanja nisu uzrok smetnjama u komunikaciji u BiH, ilustruje i ova posjeta odlazećeg Terzića s političke scene BiH. S obzirom da je već i pticama na grani poznato da je ljubav između njega i Tihića završena skidanjem Terzića sa svih kandidatskih listi SDA, aktuelni predsjedavajući Savjeta ministara BiH mogao je i bez Tihićevog znanja otputovati u Njujork, jer mu to omogućava funkcija na kojoj se nalazi. Svaki Tihićev propust 10 dana pred izbore ima duplo veću težinu i to znaju oni koji ga ne žele više vidjeti u zgradi Predsjedništva BiH. I Tihićeva tišina u vezi sa ovim pitanjem nešto govori, jer malo je vjerovatno da odluči da prekrši Poslovnik o radu Predsjedništva i odluku tijela na čijem je čelu, a da o tome ne progovori ni riječi. Paravčev bunt bio je pokušaj da u zadnji čas vrati dignitet funkciji člana Predsjedništva iz RS, a nezainteresovanost Ive Mire Jovića potvrdila je princip po kojem se u ovoj instituciji radi: gdje se dvoje vole, suvišan je treći.