Piše: Predrag Klincov

Usporena privatizacija

Aktuelni proces privatizacije banjolučke "Mljekare", koji se otegao više od pola godine, najočitije oslikava "brzinu reformi" kojima su prethodnih mjeseci bila puna usta svih zvaničnika Vlade RS na čelu sa njenim prvim ministrom Draganom Mikerevićem.

"Ako je privatizacija 'Mljekare' brza i efikasna, kako je na njenom početku najavio Mikerević, onda ih mi pitamo na šta liči spora privatizacija", zapitali su u petak sindikalni lideri tog preduzeća.

Kažu da im je dogorjelo do nokata, jer su zaključili da je blokada prodaje "Subotičkoj mlekari" uslijedila po direktivi moćnih lobija koji zastupaju interese inostranih mljekara, ali i još nekih. Tako sindikalci tvrde da među zvaničnicima Vlade RS ima i onih koji su suvlasnici jedne velike domaće privatne mljekare.

Ako je to istina, onda se ti zvaničnici očigledno nalaze na uticajnim mjestima ili imaju poprilična "šuškava sredstva" kojima mogu opstruisati prodaju i oporavak jedine državne fabrike za preradu mlijeka u RS.

Nije "Mljekara" jedini primjer usporene privatizacije. Još je aktuelan ponovni pokušaj prodaje Rudnika krečnjaka i fabrike kreča u Doboju, pa Fabrike mašina "Jelšingrad" iz Gradiške... Sve se oteglo u nedogled.

Ono što se poslije velike epopeje uspije i prodati, zadese štrajkovi radnika koji se žale da kupci ne ispunjavaju obećane obaveze, te traže i reviziju privatizacije. To je primjer kod Fabrike mašina UNIS iz Srpskog Goražda gdje je kupac, podsjećanja i slučajnosti radi, brat pomoćnika ministra privrede RS Mirka Dobrnjca.

Takvi "privatizacioni uspjesi" nikoga ne treba da čude ako je činjenica da se na izbor novih čelnika Direkcije za privatizaciju RS čeka sedam mjeseci. Pošto je Agencija za državnu upravu RS nedavno raspisala ponovni konkurs, Direkcija će bez rukovodstva vjerovatno dočekati i Novu godinu. Ako iza toga slijedi "sveti januar", ne treba se čuditi ako se fotelje popune tek sa cvjetanjem ljubičica.

Da ne bude sve tako crno u procesu privatizacije, pobrinuli su se bogati Indijci iz Engleske koji su preuzeli Rudnike željezne rude u Ljubiji kod Prijedora.

Mnogi koji će Vladi čestitati na tom uspjehu, ipak, ne treba da zaborave kako je sve krenulo. Još ima onih koji pamte da je kabinet tadašnjeg ministra privrede Milana Bogićevića bio "zaključan" za potpredsejdnika kompanije LNM koji je tražio prvi sastanak.