Piše: Nataša Krsman

Zašto tužioci ćute o izvještajima revizora

Obespravljeni i opljačkani radnici počeli su putem medija pozivati revizore da provjere poslovanja njihovih fabrika, misleći valjda da će tako biti otkriven kriminal u kojem su ogrezli njihovi rukovodioci.

Vjerovatno bi revizori otkrili sve malverzacije i potvrdili da su radnici u pravu. No, kakva korist od svega toga?

Za šta služe revizorski izvještaji? Da novinari napune naslovne stranice ili da imaju udarnu vijest u prvih dva minuta dnevnika?

Hiljade stranica ispisanih u revizorskim izvještajima ne govore ni o čemu drugom već o nenamjenskom trošenju novca (najblaže rečeno).

Šta se desilo nakon objavljivanja revizorskih izvještaja u posljednjih nekoliko godina?

Otkrivene su afere u javnim preduzećima, državnim i entitetskim institucijama, opštinama i agencijama.

Niko se ne sjeća silnih profućkanih miliona, samo se još pamti odijelo od 2.000 KM kupljeno za člana Predsjedništva Borislava Paravca.

Doduše, spomene neko i skupe poklone za bogate Malezijce koje im je uručio predsjedavajući Predsjedništva Sulejman Tihić.

Da ne bude nacionalne netrpeljivosti, spomenućemo i večeru od 2.500 KM hrvatskog člana Dragana Čovića. Sve ostalo polako je palo u zaborav.

Ispade da smo na gubitku dvadesetak hiljada maraka, pa mirno možemo nastaviti dalje da rasipamo ono što nemamo.

Da je iko od tužilaca pažljivo pročitao revizorske izvještaje, u sudovima bi se stvorila neviđena gužva i sve bi poznate face iz društveno-političkog života Bosne i Hercegovine sjedjele u sudskim hodnicima čekajući da ih prozovu.

Tužioci očito imaju i prečih poslova ili su svjesni da će se, kada odrade sav posao, nagoditi sa rasipnicima i tako se pohvaliti kako su u rekordnom roku procesuirali sve tužbe, krivične, prekršajne i ostale prijave.

Da su bolji oni što sjede u parlamentima ove zemlje (koliko ih je više niko ne broji), ne bi samo reda radi pozivali na odgovornost rastrošne funkcionere, savjetnike i pomoćnike, već bi se zapitali kakve to zakone imamo kada je kriminal dozvoljen.

Sve što je zabilježeno kao propust u radu, koji za rezultat ima milionski gubitak, ovdje se opravda nekom odlukom, zaključkom i zakonskim aktom. Svi za sve imaju pokriće.

Umjesto toga jedini zakon o kojem su ovih dana parlamentarci i državni funkcioneri raspravljali je zakon o reviziji i način imenovanja revizora. Njima je ostalo još da smisle zakonsku formu kako da ućutkaju revizore.

Poslije toga revizorske izvještaje potpisivaće oni koji su bili predmet revizije, a revizori možda postanu eksperti OHR-a, jer ih tu jednom nazvaše "vitezovima" i ostaviše da se bore sa vjetrenjačama.

Zato su opljačkani radnici na pogrešnoj adresi. U ovoj zemlji nema adrese na koju mogu poslati pismo u kojem otkrivaju kriminal u svojim preduzećima.