Piše: Sead Fetahagić

Ostali zaostali

Priča o ljudskim pravima manjinskih grupa nažalost je stalno aktuelna. To je i u drugim dijelovima svijeta, čak i u visoko civilizovanim, stalna tema, neprestano se govori kako su ugrožena prava svakojakih manjinskih grupacija, od nacionalnih, seksualnih, starosnih, hendikepiranih.

Nije dobro, ali je razumljivo da je tek u našoj zemlji manjina u svakom pogledu stavljena na marginu ili čak šikanirana.

Svaki stanovnik Bosne i Hercegovine, pripadnik većinskog, konstitutivnog naroda, je manjina, zavisno u kojem se dijelu zemlje nalazi, gdje je većinski onaj drugi narod.

Ovih dana vodi se diskusija o pravima homoseksualaca da budu to što jesu. Krenulo je od panel diskusije na televiziji Hajat, gdje je voditeljica Arduana Pribinja-Kurić pitala: "Zašto bi većina prihvatila manjinu?". Ovaj fašistički stav iznesen u pitanju samo govori koliko je nedemokratski, totalitaristički kod nas shvaćena demokratija. Većina ima sva prava, manjina nikakva.

Zato se ovako i ponašaju ove stranke koje su na vlasti, jer misle ako su na izborima dobili većinu, da oni iz drugih stranaka, svi oni koji nisu u njihovoj, nemaju šta da traže u svijetu kojem oni vladaju. A demokratija upravo i jeste u tome što se manjinskim grupacijama pridaje velika pažnja.

Ne mogu ovi političari koji vladaju shvatiti kako osim njih i njihove stranke ima i drugih. Oni nikada nisu čuli za pozitivnu diskriminaciju, kada se u jednakim uslovima daje prednost onom iz manjinskog reda, iz rasnog ili nacionalnog sastava.

Mada naši vlastodršci, koji su došli na vlast iz nacionalnih stranaka, neprestano upražnjavaju riječ "demokratija", a tako se zovu i njihove partije, oni o tome nemaju pojma. Demokratija nije samo većinska pobjeda na izborima, nego i uvažavanje drugoga.

Čovjeku mora biti dozvoljen seksualni izbor da bude homoseksualac, ženi da se osjeća lezbijkom, jer je to privatno opredjeljenje svakog pojedinca. Mnogi se neće sa mnom složiti, ali je privatna stvar i da je neko pripadnik određene nacije.

Nacionalisti taj privatan izbor uzdižu na državni nivo, pa Dragan Čavić neprestano trubi kako mu je kao političaru najvažnije očuvati Republiku Srpsku, sačuvati dignitet srpskom čovjeku, ma šta to značilo.

A znači da je na prvom mjestu to da je čovjek pripadnik nacije, a poslije dolazi da li ima posao, ima li šta pojesti, ima li krov nad glavom. Pa i većina naroda tako shvata: nije mu važno hoće li umrijeti od gladi, neka je on Srbin, Bošnjak, Hrvat! Tako su mu utuvili u glavu izgleda od kad se rodio.

Mnogi su iz egzistencijalnih razloga otišli u strane zemlje, u Njemačku najviše, pa se tamo sjete da su Srbi ponekad, špiluju švapski, zaboravljaju svoj jezik, a sin mu, svakako unuk, i ne zna da je Srbin, jedino po prezimenu, u kome nema ćiriličnog "ć". Zato je meni sasvim razumljivo što neko neće da bude pripadnik ni jedne nacije, ali je onda izopćen iz društva.

I u socijalističkom sistemu, a danas pogotovo, političari nisu dozvoljavali da pojedinci budu nacionalno nekad "Jugosloveni", a danas "Bosanci". A bilo je i onih koji su se proglašavali Eskimima.

Ali vlast ne voli pojedince koji se izdvajaju, svima je draže da je narod u torovima, kako domaćim, tako i međunarodnim čimbenicima. Pa i Pedi Ešdaun ne voli one "ostale", raznorazne manjine, najdraža mu je podjela na troje, kako bi lakše dijelio i rasprodavao ovu zemlju.

Tako se s vremena na vrijeme pominju te manjinske grupe, homoseksualci, hendikepirani, Romi, Jevreji i mnogi drugi, ali veoma rijetko se nešto čuje o miješanim brakovima.

Nije to baš ni manjina, jer koliko mi je poznato u Sarajevu nema porodice u kojoj neko u familiji nije nacionalno u miješanom braku. Jedino se na taj način nisu miješali oni na selu i seljaci koji su sišli u grad. To je i razumljivo, pošto ruralno stanovništvo nije naviklo na prisustvo drugoga. Kako se nacionalno osjećaju djeca iz miješanih brakova?

Hoće li se prikloniti babi ili materi? Najčešće ni jednom, pa su zato oni "ostali", što će reći u ovom nacionalističkom društvu zaostali. Nacionalistički muslimanski guru Džemaludin Latić je rekao za tu djecu da su frustrirana. A zašto su onda te "frustrirane" miješane brakove Amerikanci preferirali kada su ih ratnih dana uvozili u svoju zemlju? Znaju oni dobro koga dovode.

Veoma angažovani Helsinški komitet BiH u zaštiti manjina gotovo se nikako ne bavi miješanim brakovima, njihovom šikaniranju, jer ti ljudi spojeni ljubavlju izgubili su pravo da budu bilo gdje birani, pošto uvijek imaju prednost Bošnjaci, Srbi i Hrvati.

Hoće li iko progovoriti o zaštiti njihovih ljudskih prava? Ili je ultimatum takvim porodicama da se priklone na jednu stranu. Nije rijedak slučaj Nikole Poplašena da razvije nacionalistički barjak, uprkos nacionalnoj pripadnosti svoje supruge. Banja Luka pamti dosta takvih primjera. Dakle, ti ostali će ostati zaostali, ukoliko se ne priključe vladajućim tronacionalistima.