Datuma: 03.10.2006
Piše: Dragan Risojević

Debakl malih stranaka

Volju birača na entitetskom i državnom nivou u naredne četiri godine zastupaće poslanici mahom velikih partija, što će neminovno dovesti do smrti mnogih patuljastih stranaka.

Poslije netom minulih izbora, najevidentnija promjena osjetiće se u parlamentu Republike Srpske, gdje će zasjesti poslanici najvjerovatnije šest do sedam partija. Takav odnos je, kad se poredi sa sadašnjim stanjem u parlamentu, senzacionalan, jer sada tamo sjede predstavnici 17 političkih grupacija, plus jedan nezavisni poslanik. Nešto manje, ali ipak, osjetno, doći će i do ukrupnjavanja snaga i u državnom parlamentu, pošto će u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine umjesto dosadašnjih 17 ući predstavnici deset partija.

Toliki politički diverzitet u RS, uzmimo je za primjer, nije ni mogao da dovede do politički razumne situacije. Svako škakljivo pitanje, da se ne spominju izbori vlada, na pragu skupštinske podrške predstavljali su instrument za savršen zločin. Priče o ucjenama, korupciji i sofistiranom podmićivanju, da budemo jasni, nikad nisu dokazane, ali gdje ima dima, ima i vatre. A, oko skupštine se znalo baš zadimiti. 

Osamnaest različito politički pozicioniranih poslanika, nesporno izaziva veliku zbrku u redovnom parlamentarnom životu. Kako da se neko dogovori u takvom odnosu snaga, u kojoj su desnica, ljevica, centar izmiješani u galimatijasu sitnošićardžijskih interesa?

Nova situacija, u kojoj se stvaraju jake poslaničke grupe u Skupštini, može da dovede do jasne diferencijacije političkih snaga. To je jasnija situacija, koja će u konačnici dovesti do lakšeg odlučivanja u parlamentu.

To je jedna od kvalitetnijih posljedica minulih izbora. Zasluga je to, prije svega, čvrstog izbornog praga od tri odsto, koji je, poslije promjena Izbornog zakona, smanjio mogućnost za ulazak u parlament sa svega stotinak glasova, što se do sada često znalo dešavati.

Ukrupnjavanje političke scene naša je neminovnost, već potvrđena u zemljama okruženja. U situaciju, u kojoj o krupnim pitanjima odlučuje volja stranaka koje imaju više poslanika nego članova, postavlja se pitanje - u čije ime oni govore?

To, automatski, naravno, ne podrazumijeva da su male stranke automatski i male po ideji. Male stranke, ali velike po ideji, znaju biti sjajan korektiv volji većine. Pred njima su zato četiri godine u kojima treba da se izbore za svoje mjesto pod suncem. Prvu šansu dobiće već za dvije godine na lokalnim izborima. Pod uslovom, naravno, da do tada opstanu na političkoj sceni.