Datuma: 04.10.2006
Piše: Pero Simić

Sposobnost ispred lojalnosti

Baš je duhovit ovaj naš narod! Tek završene izbore u Republici Srpskoj proglasio je za izborni cunami, oslikavajući na taj način furioznu, na ovim prostorima a i šire, još neviđenu pobjedu, po svim nivoima, kakva je SNSD-ova i njegovih kandidata.

Međutim, po duhovitosti, a povodom izbora u Republici Srpskoj, nisu zaostajali ni neki međunarodni predstavnici, pa je tako, kako mi je potvrđeno, jedan od diplomata u intimnoj zdravici sa Dodikom u "Noći pobjednika" u banjolučkom Banskom dvoru konstatovao "da su za SNSD i njegove kandidate izgleda glasali i u manastiru gdje se krije Radovan Karadžić".

O ubjedljivoj pobjedi Dodikove stranke i njenih kandidata čuli su i izvan granica naše zemlje. Izgleda svi osim gledalaca SDS-ove TV i radio-postaje BN.

Prema njihovim vijestima punim "dramatičnih neizvjesnosti", Milan Jelić vodi u trci za mjesto predsjednika Republike Srpske, dok je odmah tik iza njega Dragan Čavić. I dok i Dragan Čavić čestita pobjednicima, gorko svjestan poraza svog i svoje partije, SDS-ova propagandna mašinerija BN još odgađa susret svojih gledalaca sa istinom ili je nudi na kašičicu. Valjda brinu za zdravlje svojih "probranih" gledalaca...

Jedan od zaposlenih u toj RTV postaji mi kaže da je zbog žala za SDS-om "atmosfera u kući ravna opijelu pokojnika". Tako je uvijek kad se pristane na lojalnost i služenje autokratskoj vlasti umjesto da se brane standardi profesije.

A u izborima koji su sada iza nas glasalo se za Dodika ili protiv SDS-a, a mnogi i za jedno i za drugo. U predizbornoj kampanji svi su lijepo pričali, ali su glasači povjerenje dali Dodiku jer im je dao nadu da može da obavi potreban posao. Svakako je i najtvrdokornijim postalo jasno da je istekao rok trajanja SDS-u, te da su građani na ovim izborima ocijenili njihov dosadašnji rad upravo izbornim rezultatom kakav nam se prezentuje ovih dana.

E sad, nakon izbora ne bih da se svrstavam u red političkih filozofa koji žele da objašnjavaju Dodiku šta bi trebalo raditi i šta ga očekuje. Naprosto zato što pretpostavljam da čovjek, koji je ponajviše svojom zaslugom ostvario takav uspjeh svojoj partiji, svakako zna i šta i s kim treba raditi. Uostalom, siguran sam da ne želi da radi u korist svoje štete, te da će shodno tome birati tim.

Jer za efikasnost u Republici Srpskoj potrebni su ne samo Milorad Dodik već stotine sposobnih, obučenih, savjesnih, energičnih, radno moralnih. I opet treba biti realan i shvatiti da Dodik i ekipa ne mogu ostvariti sve snove, ali svakako mogu ostvariti pretpostavke za bolji i dostojanstveniji život. Uostalom, već se do sada pokazao kao čovjek koji ima visok stepen simpatija za probleme običnih ljudi. A to je ono što je ovdje nedostajalo jer je politička elita bila obuzeta uglavnom sobom.

I u samoj predizbornoj kampanji, kada su neka istraživanja pokazala da će biti vlasnik ovakve pobjede, Dodik se radovao, ali u isto vrijeme pokazao i visok stepen svijesti o odgovornosti koja ga čeka. Sada kada se okrene oko sebe vjerovatno da ga ponekad uhvati i strah, ali je sigurno da, poslije izbora, još kraće spava smišljajući na koje sve načine uzvratiti podršku koju su mu građani dali. Jer kada se bude potezalo pitanje odgovornosti, po starom dobrom običaju na ovim prostorima skloniće se svi oni koji su ga tapšali po ramenu, grlili i ljubili nakon izborne pobjede. Izmaći će se prvo oni koji su u pobjedi bili najgrlatiji. Za pretpostaviti je da će za mnoge stvari jedino i najviše njega boljeti glava.

Ali nema sumnje da će mnogima, pa i nekim svojima Dodik morati što prije dodijeliti priznanja i plakete, zahvaliti im se na lojalnosti i doprinosu i za izbornu pobjedu i tako zadovoljiti njihovu sujetu. Kao velika partija SNSD ne bi trebalo da dozvoli da se sada kod njih stvori atmosfera netolerancije, sujete, želje za vlašću po svaku cijenu, stranačke uskosti.

Sada nakon izbora euforičnima bi trebalo objasniti da Bog, koji je dijelio pamet, nije bio član SNSD-a i da pameti ima i izvan te stranke. To prije svega zbog toga što okruženje oko Milorada Dodika treba da postane temelj demokratskog poretka i stjecište svih naprednih snaga i stremljenja, sposobnih ljudi iznad svega, kako se Republika Srpska ne bi više plašila budućnosti.

Ovo je vrijeme kada sposobnost treba da ima prednost nad lojalnošću. Mislim da je to moguće i realno ostvarivo jer Dodik nikada nije bio čovjek moći i lične vlasti, već onaj koji ima viziju da Republika Srpska krene u korak s vremenom, a ne da joj kašnjenje postane navika, kao do sada. Prava je ovo prilika i da pokažemo svijetu da smo zreli da upravljamo sobom.

Iznad svega se nadam da nova vlast u Republici Srpskoj neće biti "alergična" na kritiku i da će opravdati povjerenje u one koji su glasajući za nju - dali svoj glas za demokratiju.