Piše: Josip Blažević

Mostar i dalje slučaj

Na prošlotjedne lokalne izbore mostarski su se birači odazvali u jako malom broju. Samo 37,53 posto registriranih birača odlučilo je otići na birališta i dati svoj glas nekom od kandidata za Gradsko vijeće Grada Mostara.

U toj brojci zasigurno ima i onih koji su svoje biračko pravo iskoristili na način da nijednome kandidatu nisu poklonili glas, poništavajući svoj glasački listić nekom nevažećom škrabotinom.

Naravno, time su - za razliku od onih koji su iz lijenosti, umora ili bilo kojeg drugog razloga riješili ne izići na glasanje - onemogućili da bilo tko iz silnih internih izbornih komisija, ili pak promatrača, nelegalno glasa umjesto njih.

Pad zainteresiranosti za glasanje zbog čestih održavanja bilo lokalnih bilo općih izbora glavni je razlog zašto je tek mali broj punoljetnih građana, ne samo u Mostaru, već općenito u cijeloj državi, odlučio iskoristiti svoje biračko pravo. Pored tog primarnog razloga, još su dva uzroka slabog izlaska birača u Mostaru.

Ponajprije, većina građana nezadovoljna je posebnim statusom izbora u Mostaru, jer temeljem novoga gradskog Statuta kojeg je nametnuo visoki predstavnik, u hercegovačkom središtu ne vrijedi načelo izravnoga izbora (grado)načelnika, kao što je to slučaj u ostalim sredinama u Bosni i Hercegovini (osim Brčkog). Time su Mostarci i Mostarke osujećeni za izbor osobe s imenom i prezimenom, vlastitim dignitetom i sposobnošću da nešto učini za njih.

Mostarski se gradonačelnik, dakle, bira iz reda vijećnika i to u prvom krugu dvotrećinskom većinom, a ako predloženi kandidat za gradonačelnika ne dobije dovoljan broj glasova ide se u drugi krug. Ako ni poslije drugoga kruga ne dobije potrebnu potporu dvije trećine vijećnika, u trećem krugu gradonačelnik se bira običnom većinom.

Trenutno stanje je takvo da će Gradsko vijeće Mostara u novom sazivu od 35 vijećnika imati 16 vijećnika Koalicije predvođene HDZ-om BiH, 10 vijećnika Stranke demokratske akcije (SDA), četiri vijećnika Stranke za BiH, tri vijećnika SDP-a, a po jednog vijećnika dat će Narodna stranka Radom za boljitak i Savez hrvatskih pravaških stranaka. Većih promjena ne bi trebalo biti, premda je, nakon prebrojavanja glasova iz inozemstva, moguća rokada između SDA i SDP-a u jednom vijećniku (SDA dobije, a da SDP ostane bez jednog vijećničkog mandata).

Prema tome, novi gradonačelnik Mostara, ma tko to bio, opet neće imati gotovo nikakvu odgovornost prema građanima i biračima, već isključivo prema stranci odnosno prema strankama jer, kako pokazuju preliminarni rezultati, nijedna stranka neće imati dvotrećinsku većinu u Gradskom vijeću. Tko će zauzeti poziciju čelnika grada odlučit će međustranački pregovori, igre i savezi, što, opet, nikako nije dobro za stanovnike Mostara.

Drugi uzrok jadnoga biračkog odaziva može se tražiti u činjenici da nijedna stranka, ili nezavisni kandidat, svojim sugrađanima nisu ponudili kvalitetan program rješavanja gorućih gradskih problema. Čitava se izborna kampanja svodila na načelnu priču tipa što bi trebalo i što će se (tobože) učiniti. Nitko nije ponudio konkretan, precizan, stupnjevit i realan način kako prevazići nagomilane komunalne, prometne, infrastrukturne i ostale probleme.

Mostar i dalje ostaje slučaj.