Piše: Mirza Čubro

Opstrukcionisti, favoriti međunarodne zajednice

Posljednjih godinu dana Pedi Ešdaun, visoki predstavnik za BiH, u različitim vremenskim razmacima tri vladajuće nacionalne stranke optužio je za opstrukciju procesa koji su od iznimne važnosti za BiH i njene građane.

Ništa više od toga Ešdaun nije uradio, a upravo su nacionalne stranke ostali njegovi glavni favoriti. Upravo je ovim strankama Ešdaun davao podršku i stao iza njihovih besmislenih kadrovskih rješenja.

Sjetimo se samo Almira Džuve, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije, koji rukovodi jednom od najbitnijih državnih institucija blage veze nema s obavještajnim radom.

Džuvu je, prilikom izbora, vjetar u leđa bio upravo Ešdaun. Adnan Terzić, predsjedavajući Vijeća ministara, jedva je i dočekao da svog, mlađahnog savjetnika unaprijedi i da mu u ruke igračku poznatiju kao državna obavještajna služba.

Visoki predstavnik nije niti će ukloniti Radomira Njeguša, direktora policije RS, iako MUP RS nije uhapsio niti jednog optuženog za ratne zločine. Njeguša će Ešdaun umjesto smjenom, sigurno, nagraditi funkcijom u nekoj od institucija čije je formiranje u začetku.

Visoki predstavnik za BiH kaže da SDS, odnosno RS ne sarađuje s Haškim tribunalom. Kazao je Ešdaun i da HDZ nije baš sretna kada joj se pomene suradnja sa Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije.

I šta je, nakon što identifikuje glavne opstrukcioniste, uradio britanski lord na privremenom radu BiH? Ništa. Tačnije, pomogne im da se domognu još utjecajnijih funkcija koje će im omogućiti još više moći za opstrukciju. Dakle, Ešdaun zna ko opstruira procese koji bi, u doglednoj budućnosti, trebali donijeti boljitak, ali neće uraditi ništa da ih ukloni.

Razlog je vrlo jednostavan. Najlakše je raditi s ucijenjenim političarima i Ešdaunove izjave u kojima secira one koje ospruiraju i krše Ustav BiH i međunarodne obaveze nemaju za cilj uklanjanje prepreka nego podsjećanje da ih ima u šaci i da ne zaborave raditi ono što im se naredi. Mnogo puta, Ešdaunovi saradnici, svojim domaćim "partnerima" kažu morate to uraditi.

Svi znamo kako se zovu ljudi koji u tuđoj zemlji domaćim političarima, izabranim od domicilnog stanovništva kakvi god bili, govore da nešto moraju uraditi.

Ako je međunarodnoj zajednici, ma koliko širok i nedefinisan taj pojam bio, stalo da od BiH napravi sigurnu zemlju koja će počivati na demokratskim standardima onda umjesto ucijenjenih političara treba otvoriti prostor osobama kojima ne mogu govoriti da nešto moraju uraditi. Ako im je stalo, ali sve govori da razni međunarodni dužnosnici nemaju ni najmanju namjeru da urade istinske i suštinske reforme.

Mnogo im je važnije ili jedino im je važno da sa što manje rada zarade što veću plaću. U tome im svrsishodno pomažu ucijenjeni političari koji će zarad svojih ličnih interesa učiniti što god se od njih traži. Oni, uostalom i ne znaju drugačije.