Piše: Sead Fetahagić

Imidž nacionalnih lopova

Ako je tačan glas koji je došao do mene, za dva dana će sa svoga položaja biti uklonjen Dragan Čović. Tako će biti moguće da ovaj član Predsjedništva BiH komotno uđe kroz zatvorska vrata i da se ta vrata za njim zaključaju.

Ukoliko se to desi, niko se neće iznenaditi, novinari će napisati poneki komentar, a nije sasvim izvjesno da će se po kafanama o tome pričati. Oguglali smo na hapšenja naših mudrih vođa. A ukoliko Dragan Čović ovih dana ne završi u hapsani, takođe se niko neće uzbuđivati, sasvim smo navikli da osumničenici za raznorazne mutljaže hodaju oko nas, bolje reći vozaju se oko nas u limuzinama.

Neosjetljivost naših građana na hapšenja naših dičnih narodnih tribuna govori mnogo o ovoj zemlji, o ovim balkanskim prostorima, o ovim narodima. Mnogo mi više to kazuje kakav je ovo svijet, nego što mi govori da su dojučerašnji grlati visoki funkcioneri došli pod udar zakona. Zašto smo navikli da oni za kojima ide svjetina, sluša ih, bira ih na izborima, u jednom trenutku odu u zatvor, te smo na tu činjenicu sasvim indiferentni? U mnogim evropskim zemljama kada jedan ministar da ostavku, to postaje prvorazredna senzacija.

Za naše poimanje pravednosti, kada bi polovina funkcionera sjela na optuženičku klupu, to bi bilo normalno i sasvim u redu.

Podsjetimo se da nas zatvorenici iz jednog vremena u drugim izmijenjenim prilikama vode u novu budućnost. Zatvorenici, osuđenici, robijaši su naša dika i ponos! Neću se dugo zadržati na Josipu Brozu, koji je u kraljevini Jugoslaviji robijao, jer shvatimo da je njegova djelatnost bila pobuna za društvenom pravdom, ali je ipak prekršio tadašnje važeće zakone, ma koliko oni bili retrogradni. A kada je Tito došao na vlast, dosta je onih koji su se iz političkih razloga domogli hapsane, što s jedne strane govori da u bivšem sistemu nije bilo političkih sloboda, a s druge strane stoji činjenica da je tadašnja vlast bila u pravu, jer su većina tadašnjih zatvorenika ovu zemlju uveli u krvavi rat. Prisjetimo se da su u zatvoru tada bili Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Franjo Tuđman, Vojislav Šešelj, Alija Izetbegović i mnogi drugi. Jesu li naši narodi potrčali da u ratu budu uz te robijaše? Jesu. A znamo šta su dobili.

Prisjećam se kada je Radovan Karadžić pušten iz zatvora da se brani sa slobode. Tada je došao u Udruženje književnika BiH da mu kao članu ove asocijacije pomognemo. Sjećam se da su se neki veoma angažovali, a to nisu bili ni Vojislav Maksimović, ni Miroslav Toholj, ni Todor Dutina. Advokati su nam rekli da će se teško osporiti dokazi da je Raša izvršio privredni kriminal, te će svakako biti optužen. Rat mu je bio dobra prilika da izbjegne taj sudski proces. Ali je upitno zašto je u velikom broju srpski narod pojurio za tim kriminalcem, čovjekom koji je zbog para varao državu. Kao da ljudi kod nas mnogo više cijene lopove, nego one moralne, koji u svojoj biografiji nemaju nikakvih sjena.

Pa ako je pučanstvo mahnito i nije upoznato da su dični nacionalni heroji najobičniji kriminalci, ili da budem blaži i da kažem u sukobu sa zakonom, zašto političke organizacije, političke stranke forsiraju upravo te sumnjive svoje članove? Kao da HDZ nije znala šta čini Ante Jelavić, koliko su njegove novčane transakcije zakonski sumnjive! Ante Jelavić je bio jedan mandat i čelni čovjek države Bosne i Hercegovine, pa je završio u zatvoru kao mutikaša. A onaj što je predstavljao svijetu državu BiH Muhamed Šaćirbegović, okrenuo je sebi u džep milionče dolara. Zamislite, svijetu nas predstavlja lopov!

U Hag je otišao Jadranko Prlić, zbog ratnih događaja i zarobljeničkih logora, ali je meni upitnije njegovo imovinsko stanje, toliko nije mogao nafatati samo od plate. Da je jedini, lako bismo to zaboravili, ali tokom cijelog rata sve do danas oni što se zaklinju u svoj narod gomilaju svoje bogatstvo. Oni i odlučuju da prijedlog zakona o porijeklu imovine ne bude ni pušten pred parlament. A kako da se sumnjiče mnogobrojni nacionalni oslobodioci kad je i Alija Izetbegović kao šef države dijelio donatorske pare iz sehare kome je htio i ko mu se sviđao, bez ikakvih pravila i zakona.

Narod glasa za svoje nacionalne lopove, ali isto tako sudije prešutno odobravaju kriminal na najvišem nivou. Zbog nerada i kukavičluka naših tužilaštava i sudova imamo u svijetu imidž države u kojoj cvjeta kriminal. Zašto su ti pravnici potrčali u sudsku vlast kad nemaju petlje, bolje bi im bilo da su otišli u fizičare da predaju zakon o spojenim sudovima. Ako se ne kažnjavaju lopovi, onda će oni da vladaju.