Piše: Slavko Mitrović

Lord Potemkin

"Ne možemo prihvatiti da se vi pretvarate da sprovodite reforme, a mi se pretvaramo da vam vjerujemo." Ovu rečenicu je izgovorio prije nekoliko mjeseci evropski komesar za spoljne poslove Kris Paten u nastupu iskrenosti i ta rečenica najbolje definiše situaciju oko naših "reformi".

Hoće li se konačno prekinuti prećutni dogovor Evropske unije, SAD i NATO-a po kome vlast u BiH od njih dobija pohvale za provedene reforme. Kome to treba?

Ta nazovi hvala ne treba nijednom građaninu BiH, već samo nesposobnoj i neodgovornoj vlasti oličenoj u nacionalističkim strankama i visokom predstavniku. Možda nekim međunarodnim krugovima odgovara da se papirnatim reformama pravi BiH kao nazor država.

Zato se postdejtonska BiH opasno nakrivila, jer nije rezultat međunacionalnog povjerenja i zajedničkih interesa građana, pošto su je takvu sklepali ucijenjeni nacionalisti. Zato će postnacionalistička i postešdaunovska vlast u BiH imati itekako posla.

Dotle će Ešdaun poput onog Potemkina, koji je trčao ispred carice Katarine praveći na brzinu dekore novih sela iza kojih je bila praznina, praviti svoja Potemkinova sela od navodnih reformi i uspješnih rezultata.

Kada sam prvi put vidio i čuo gospodina Ešdauna u aprilu 2002. godine, imao sam osjećaj da se Bosna i Hercegovina nije baš usrećila sa novim visokim predstavnikom.

Ne znam da li je to bilo zbog njegove dendijevske pojave ili lica koje je odavalo pomiješanost zadovoljstva zbog postavljanja na funkciju visokog predstavnika i neke vrste prezira prema situaciji u BiH.

Njegove ocjene stanja u BiH odavale su da je površno brifovan od strane britanskih službi, koje su se pouzdale u njegovu informisanost, jer je i ranije boravio na ovom prostoru.

Važnije mi je bilo što sam u njegovim stavovima lako mogao prepoznati laži Mladena Ivanića, koji je bio njegov pravi informator o pojedinim političkim partijama i ličnostima. Moram priznati da sam odmah i ja formirao svoj stav o gospodinu Ešdaunu i isto tako priznati da sam nažalost bio u pravu.

U Bosni i Hercegovini su prije Ešdauna na toj dužnosti bili Karl Bilt, bivši predsjednik Vlade Kraljevine Švedske, a potom dvojica diplomata od karijere - Španac Karlos Vestendorp i Austrijanac Volfgang Petrič.

Sva trojica su se, svaki na svoj način, prilježno trudili da svoj mandat ispune odgovornošću prema zemlji čiji su stanovnici pretrpjeli ratne strahote i razaranja usred Evrope na pragu trećeg milenijuma.

Pri tom su se trudili da sebe ne stavljaju u prvi plan, čak i kad su povlačili odlučne poteze na ispunjavanju zadatka koji im je povjerila međunarodna zajednica. Sa Ešdaunom je drugačija situacija.

Vjerovatno se radi o ličnosti kojoj su u dotadašnjoj karijeri nedostajala svjetla pozornice, a BiH mu je došla kao dar sa neba na zalasku ne baš uspješne političke karijere.

Javnost već dosta zna o gospodinu Ešdaunu i različito ga doživljava. U njegovom dosadašnjem mandatu, kritični period je počeo prošle godine. Tada su počele da pljušte kritike sa svih strana.

Otvoreno pismo Milorada Dodika iz septembra 2003. godine uzburkalo je javnost zbog preciznih stavova o stanju u BiH, ali je bilo i povod reakcije Ešdauna, koji je po objavljivanju tražio javno izvinjenje do sutra u 10 časova prije podne. Dodik se nije mogao izvinjavati zbog istine, a sadašnje vrijeme još više potvrđuje stavove iz tog pisma.

Veoma su kritični bili i iz Savjeta Evrope, najstarije evropske institucije, potom iz Savjeta za implementaciju mira. Svi su pitali šta to radi OHR sa ovlašćenjima protektora, a stanje u BiH politički sve gore, ekonomski sve teže, a privreda ojađena pljačkaškom privatizacijom.

Deceniju iza rata nema političke stabilnosti, međunacionalnog pomirenja, odgovornosti za ratne zločine, o hapšenju optuženih ni govora.

Zato se i dešava da Ešdaun dobije nagradu Evropskog udruženja turističkih organizacija, a nagrada je za promociju bh. turizma. Pošto su to zajedno radili, nije jasno zašto nagradu nije dobio i drugi turista o državnom trošku - Mladen Ivanić. Da nije tužno, bilo bi smiješno.

Kada je vidio da ga države i institucije od kojih zavisi njegova pozicija smatraju odgovornim za sporost u ostvarivanju ciljeva koji su postavljeni domaćim vlastima, pa i njemu, odnosno kada BiH na Istanbulskom samitu nije primljena u Partnerstvo za mir, Ešdaun je smijenio 59 funkcionera SDS-a i PDP-a.

Odluka o smjenama je zakašnjela reakcija koja treba da posluži Ešdaunu, a ne Bosni i Hercegovini. Time je Ešdaun uspio sačuvati poljuljanu poziciju, jer nigdje ne bio bio toliko važan i tako plaćen kao visoki predstavnik u BiH. Pri tom je požurio da objavi kako će na funkciji visokog predstavnika ostati do novembra 2005. godine, jer je tako zamoljen od nekoliko zemalja.

Valjda o tome donosi odluku Savjet za implementaciju mira i drugi međunarodni organi, pa se to tek onda objavi. Nije uobičajeno da neko sam sebe postavlja, a po svemu sudeći radi se o pokušaju stvaranju svršenog čina.

Od početka svog mandata Ešdaun je bio i jeste garant opstanka nacionalista na vlasti i visoki zaštitnik Mladena Ivanića. Pogotovo je to jasno poslije rezultata lokalnih izbora, jer se vidi da su nacionalističke stranke izgubile podršku birača i da ne bi mogle formirati vlast u RS, pa ni u BiH. Danas je vlast u Republici Srpskoj i BiH uzurpirana od strane nacionalista koji su bez biračke podrške i od strane visokog predstavnika.

Takve nakaradne vlasti ne bi bilo bez sprege Mladena Ivanića i lorda Ešdauna. Zato bi konačno dvojcu u službi njenog veličanstva trebala prestati dozvola za ubijanje budućnosti BiH.

Ešdaun i Ivanić sve pokušavaju ne bi li izbjegli odgovornost zbog katastrofalnog stanja u BiH i oslabili sve veći pritisak domaće javnosti, a pogotovo međunarodnih institucija. U svoju ekipu pokušavaju ubaciti i druge, pa su zato poslali Adnana Terzića u London i Moskvu.

Terzićev put u Moskvu je uvršten da to ne bi bio samo London. O tome bi se i nominalni predsjednik SDA Sulejman Tihić trebao zabaviti i pokušati doznati šta je bio stvarni cilj Terzićeve posjete Londonu.

Za ono što se događa Bosni i Hercegovini moraće se suditi - nekome sud sa stranim tužiocima i sudijama, a nekome mlada generacija kojoj su ukrali budućnost.

Mladi će na internetskom virtuelnom suđenju reći šta misle o vladavini nacionalista i međunarodne zajednice. A jedna od prvih mjera postnacionalističke vlasti mogla bi biti raspisivanje tendera za nabavku montažnih zatvora.

Valjaće razmontirati Pedijeva sela od papirnatih reformi, izmišljene stabilnosti, neispunjenih uslova za pridruživanje evroatlantskim integracijama i sve one pljačke koje su progledane nacionalistima kroz prste.

Ne znam da li će Ešdaun prije definitivnog odlaska predvoditi desant specijalaca kojim će iz zatvora oslobađati svoje reformisane nacionaliste koji će jednom morati biti suđeni za pljačku i sramnu privatizaciju za jedan evro. Samo OHR ne vidi ono što svi vide - da BiH ne mogu graditi kriminalci i korumpirana vlast.

Upravo su zato u izvještaju koji je podnesen Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, korupcija i kriminal označeni kao najveći problem Bosne i Hercegovine. Korupcije i kriminala ima onoliko koliko vlast u tome učestvuje ili koliko dozvoli, jer ima svoju računicu i korist. A vlast u BiH su SDS, SDA, HDZ, potpomognute PDP-om i SBiH, i naravno OHR-om.

Prema izvještajima rađenim za Evropsku inicijativu za stabilnost o situaciji u BiH stoji da je naša zemlja međunarodno izolovana, a u posljednjih pet godina BiH ne samo da nije uspjela da stigne razliku, nego je još više zaostala u odnosu na zemlje regiona.

Za vlast u BiH se kaže da je neodgovorna i neuračunljiva, kada su u pitanju potrebe stanovništva. Najnoviji izvještaj Transparensi internešela pokazuje da BiH tone sve dublje u svakom pogledu.

"Reforme u BiH nisu uspjele, korupcija uzima sve više maha, a zemlja srlja u sunovrat dok njom vlada mafija uz pomoć političkih elita", riječi su predsjednika ove organizacije u BiH Borisa Divjaka. Ešdaun i njegovi reformisani nacionalisti su ugasili svjetlo u BiH, kome i gdje treba da se upali crvena lampica i alarm.

Za međunarodnu zajednicu (šta god to podrazumijevalo), krajnje je vrijeme da nešto učini. U protivnom, sav trud i ogromna sredstva, a što je najgore nadanja građana BiH, biće upropašteni.