| Pie: Pero Simi
Duhovna okupacija
Novi knjievni pokuaj Radovana Karadia koji je izaao prije nekoliko dana (o emu smo ve pisali) pod naslovom "udesna hronika noi", koga oni hrabriji nazivaju i romanom, prodaje se po cijeni polovice prosjene penzije u Republici Srpskoj. Za ozbiljne ljude koji misle svojom glavom, to dosadno i nezanimljivo tivo predstavlja novi prilog multimedijalnom konceptu duhovne okupacije, odnosno zamajavanju Srba na ovom prostoru.
Taj dobro osmiljeni koncept ocvalih knjievnika i pjesnika, po nekog profesora, eventualno slikara, okupljen je oko ideje velianja gore pomenutog knjievnika u pokuaju. Zadatak tog koncepta je da nas rtve raznih politikih avanturista koji su nas vodili, a zatim ogoljene i dotuene ostavljali bjeei preko Drine sa tovarima nae imovine, odravaju pod stalno povienom temperaturom, nesigurne u sebe, kao linosti koje ne mogu da funkcioniu bez tue pomoi, prije svega njihove. Naravno, sve to uz nezaobilazno klanjanje naem "velikom voi" Radovanu, "novom Karaoru" kako to oni vele, a on opet voli uti, koji nas je i doveo u orsokak iz koga nas sada vadi samo njegova predaja.
Valjda Bog tako hoe. Mislim na predaju. Taj centar za duhovnu okupaciju Srba u Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj ili ako hoete s ove strane rijeke Drine, stacioniran je u Beogradu uz simpatije tamonjih vlasti, prije svega premijera Srbije, koji je zbog svoje funkcije sada samo dopisni lan te bratske udruge. Ba su nam oni, prije neki dan, pokuali objasniti kako smo sretna nacija zbog toga to je Radovan objavio novu knjigu, bez obzira to smo uvijek na udaru svih kriza, na nae prazne stomake, nau skoro bezizlaznu situaciju, na nae permanetne strahove od Evrope koju nam upravo oni podgrijavaju.
Moda bi se mi, uglavnom varani sa svih strana, sreno i osjeali, ali avaj, nije tako. Niti bi nas Karaore doveo u ovako sranje niti bi dobar knjievnik napisao ovako lo, ajde da kaemo roman. Oigledno nam je za sreu bio potreban i bolji politiar i bolji knjievnik.
No to vjeto prikrivaju predstavnici pomenutog centra. Oni su inae, na rijeima, vrli i glasni protivnici nove drutvene epohe, iji je glavni zadatak da nas navode da pruamo otpor svemu onome to danas jeste moderan svijet. Na taj nain, pod izgovorom da se brinu za nas, pokuavaju nas vratiti u prolost, iz koje, da budem iskren, zahvaljujui naim voama i ovakvim centrima koji nas budno opserviraju, izgleda nikud nismo ni makli.
Osim prazne prie ti nai samonametnuti duebrinici nam ne nude rjeenje za izlaz iz krize u kojoj smo se nali. Naprotiv, ovi nai zemljaci, uvari "novog Karaora" koji ih je za vrijeme vladavine bogato nagraivao, nijednog momenta se ne odriu blagodeti nove drutvene epohe, koju nama tako gade i predstavljaju kao opasnost za gubljenje identiteta.
Jo poodavno dobro obezbijeeni kao Miloevievi kuriri ili Karadievi glasnogovornici, razni Crnevii, oge, Noge, Danojlii sa sve nezaobilaznim glavnim guruom Kostom, svoje su potomke poslali po "zloestoj" Kanadi i Americi, Francuskoj i Engleskoj. Potomci se sada ne bi vratili ni za ta u ovakvu nedoiju. Njihovi roditelji su zato nama za uzvrat predloili da se kanemo engleskog i kompjutera, te da se pelcujemo pod hitno od te globalistike poasti, itamo Radovana i sluamo gusle. Naravno, nije im palo na pamet da se vrate ovamo, kada se ve toliko brinu o nama, pa da zajedno probamo taj njihov arhaini model ivljenja.
A i gdje e, mogao bi im neko upasti u njihove estosobne i sedmosobne stanove u Beogradu. Ovako oni tu antiglobalistiku utopiju propovijedaju samo nama, pokuavajui da nam svijest odre na vrlo niskom nivou, kako bi nas ubijedili da je i u 21. vijeku mogu Robin Hud, odnosno Radovan Karadi. Intimno oni se ne gade ni Amerike, ni Engleske, ni Njemake, posebno ne njihovih blagodeti. Da to nije tako, zar bi svoju djecu tamo slali? |
