Piše: Slavo Kukić

Reisov atak na medije

Posljednjih mjeseci poglavar Islamske vjerske zajednice pokazuje karakter na kojem bi mu pozavidjeti mogli i najveći svjetski diktatori. Pri tome, dakako, u odnosu na njih, u rat kojeg je zapodjenuo, unosi i još jednu notu.

Akcijama, koje pokreće, nastoji prokrčiti put logici kako je ustavno rješenje zemlje - koju, više od svih ostalih, kontrolira - a prema kojemu su u njoj konstitutivna i ravnopravna tri naroda, samo privremeno. I kako, tobože, ekskluzivno pravo na nju - i po etničkom i po konfesionalnom ključu - pripada samo jednima.

Da je to točno, nekoliko detalja pokazuje i više nego uvjerljivo. Sarajevske "Dane" vrag je, primjerice, nedavno natentao da reisa prikažu u svjetlu, u kojem ga se ranije nitko usudio prikazati nije. I, dobili su svoje. Reis se cirkularnim pismom obratio većem broju tvrtki zahtjevom da obustave svaku suradnju s tiskovinom koja, veli, udara na bošnjački narod i njegove vjerske osjećaje. Nastranu, dakako, što bi udarac reisove čizme na vlastitim plećima osjetiti mogao jedan od najboljih bh. tjednika. Zadržimo se, međutim, na stilu i logici vjerskog poglavice. Kritika reisa za njega je isto što i atak na bošnjački narod i njegove vjerske osjećaje. Zastrašujuće. Ali, i asocirajuće na već poznatu sintagmu "jedan narod, jedna partija, jedan vođa".

No, tu se popis zanimljivosti i ne okončava. Koordinacija novinarskih udruženja BiH osudila je reisov atak na nezavisnost medija. Začudo, međutim, reis se nije oglasio. Ispade, osuda koja dolazi od nemuslimana ga se i ne tiče. Ali, zato je više nego osvetnički reagirao na onu iz Helsinškog komiteta. Bi li reis učinio isto i da mu je packa slična sadržaja upućena iz Helsinškog odbora RS? Sumnjam. Jer, tada bi to bila osuda koju mu upućuje Srbin. Ovako, ona je došla od Bošnjaka o kojemu vrli reis, očito - ili što uopće nije musliman, ili barem nije musliman po njegovu ukusu - i nema dobro mišljenje. Pa onda je odlučio i da mu održi lekciju. I to na način koji sa Svevišnjim, ma kako mu se on obraćao, i nema neke veze.

Vrlom efendiji ni to nije bilo dovoljno. Zadnjih se desetak-petnaest dana obračunati odlučio i s Javnim RTV sistemom BiH i emiterima u njegovu sastavu. Pri čemu su mu, oni sa sjedištem u Sarajevu dakako, u prvom planu. A za povod mu je ovaj put poslužio ramazanski post. Za kojeg reis drži da mora biti obilježen i svakodnevnim prigodnim programom na javnim emiterima. I to, zamislite, na način kako to uputnim smatrali budu iz njegova ureda. Pri tome ga ni ne zanima tko na javnim servisima ima obavezu uređivati program. A, bogme, još manje kakvi su evropski standardi. I koliko su oni u koliziji s onim što bi on kao standard nametnuo ovdje. Ne zanima ga, potom, ni činjenica da ovdje ima i drugih postova. I da bi, ako se prigodnim programom već obilježavaju, obilježiti trebalo i njih.

Čemu sve to? Što to, najednom, tjera reisa na obračun s medijima? I posebice na najnoviji obračun s javnim RTV servisima? Nedostignutost evropskih standarda u odnosu prema vjerskim osjećajima građana i potrebama vjerskih zajednica? Sumnjam. Neravnopravan tretman Bošnjaka - muslimana na javnim RTV servisima? Ma kakvi. Jer, argumenti za to su i više nego mršavi. Uostalom, dovoljno je prelistati vjerski program Federalne televizije u zadnjih četiri-pet godina, pa se u to i uvjeriti.

Gdje je onda kvaka? U naizgled banalnom razlogu. Reisu se kraju primiče i drugi mandat na čelu Islamske vjerske zajednice. A njemu se s ovog mjesta baš i ne ide. Čova bi se, naprotiv, zadržao još koju godinu. No, ustav mu zajednice onemogućuje i treće uzastopno imenovanje. Stoga sirotan čini sve kako bi navedenu ustavnu odredbu i izmijenio. Ali, kako? Hoće li se s tim složiti i ostali - oni koji o izmjeni ustava i odlučuju? Možda bi ih malo više reisove "zabrinutosti" za vlastitu vjersku pastvu i narod bošnjački na takav korak i moglo stimulirati? Tako, barem, po onome što radi, procjenjuju efendija i njegov štab. A zato su im potrebni i konflikti.

Ipak, ni to nije najveći problem. Problem je što mu u nečasnim i prljavim rabotama pomažu i političari. Neke od partija su požurile da uskraćivanje reisu uređivanja RTV program označe sramnim i dokazom kako je televizija antibošnjačka. Među političarima su se, istodobno, našli i oni koji zbog iste stvari javne servise označiše ateističkima. Smiješno. I pokazatelj, dakako, kako nepismene političare imamo. Sekularno i ateističko, recimo, za njih je jedno te isto. Ajme.

Dokle se, na koncu, u ataku na nezavisnu uređivačku politiku Javnog RTV servisa može ići pokazuje i još jedna "sitnica" - politička instrumentalizacija i radnika koji u njima rade. Zahvaljujući, primjerice, teledirigiranom upravljanju, i sindikalna borba prestaje biti ono što stoljećima jeste - borba za više plaće, bolje materijalne i druge uvjete rada. Ovdje, tom je geslu, poznatom od engleskih tredjuniona, pridodato još jedno - briga za uređivačku politiku, ovaj put, doduše, samo u vrijeme ramazanskog posta. Koja se od sindikalno najmudrijih glava hoće prikazati kao, tobože, briga za vjerska prava građana. I zbog propusta u kojoj se, zamislite, traže i glave najodgovornijih - i u upravnim tijelima i u menadžmentu. Da čovjek ne povjeruje. No, da nije rupa u logici možda bi se povjerovati i moglo. Problem je, nažalost, što briga za vjerska prava eksplodira samo u slučaju jednog posta. Priupitate li, međutim, sindikalne lidere, za sličan post kod katolika i pravoslavaca, nađu se zatečenima. A on, vjerovali ili ne, i kod jednih i kod drugih, traje čitavih četrdeset dana. Ako je sindikalistima već do vjerskih prava, bilo bi logično da se brinu za prava svih. Dakle, i za vjerska prava katolika i pravoslavaca, Židova i drugih. I da, istom žestinom kao i prije tjedan dana, prosvjeduju zašto im se ne ustupi dio programskog prostora. Zašto to, ni jednom u zadnjih pet godina, nisu i učinili? Zar vjerski postovi imaju različitu težinu?

Umjesto okretanja problemu čitava stvar se, dakako, može postaviti i naglavačke. Da se, primjerice, lideri, sindikalni i ini, okrenu traženju novih žrtava. U tome, što je-je, pogođena može biti i moja pača. No, time problem neće nestati. A on je, očito, otvoren. I, bez spremnosti da se evropski standardi slijede, siguran sam, može i dodatno eskalirati. Pa, i biti povod mnogo težim zaoštravanjima. Treba li nam to? I to, samo za "ljubav" ispunjenja ambicija naših vlastitih baraba.