Piše: Pero Simić

Bauk primitivizma

Biću direktan! Kakva je ovo država u kojoj živimo kada sa graničnog prelaza Rača vrati svojih osam stotina učenika osnovnih i srednjih škola koji su pošli na Sajam knjiga u Beograd!?

Ne na utakmicu, ne na izlet, ne u "Mekdonald's", koga za razliku od američkih baza jedino još u ovoj državi nema, već na veliku i u svijetu cijenjenu i poznatu izložbu knjiga! Da ne kažem da su pošli da jeftino kupe neku novu knjigu, vide nekog poznatog pisca poput recimo Tonija Parsonsa, Vesne Goldsvorti, ili ove godine nekog sasvim trećeg.

Država koja izda tu represivnu odluku da se djeca, odnosno mladići i djevojke koji predstavljaju njenu budućnost, moraju vratiti nazad u svoju hermetički zatvorenu državu, iz koje se inače bez vize može putovati u dvije ili tri države svijeta, država je u pokušaju, a odgovorni koji je vode su onda polupismeni ljudi.

Odgovorni za ove granične prelaze su bez pogovora onda, idioti. Da se razumijemo, ne obični pripadnici Državne granične službe, koji samo rade svoj posao! Ne oni, već pojedine njihove bezosjećajne glavešine, koje su, nažalost, na vrata naše države, postavljene svakako ne po pameti i obrazovanju, već po partijskoj pripadnosti nekoj od ove tri vladajuće nacionalne stranke, koje nas sve vrijeme "usrećuju" svojom nezgrapnom politikom, a evo i još nezgrapnijim kadrovima.

Razlog zašto je nekoliko stotina djece vraćeno sa graničnog prelaza Rača je taj što, kako kažu, nisu imali prijeko potreban pasoš. Inače, u ovakvoj (ne)sređenoj državi kakva je Bosna i Hercegovina da bi prikupili dokumentaciju za pasoš vaše djece treba vam nekoliko rodnih listova, raznih brojeva, uplata i na kraju svakako nekoliko dana pokušaja da dođete na red na jedinom šalteru koji upisuje matični broj vašeg djeteta. Po takvom usložnjenom principu ove komplikovane države i još komplikovanijih ljudi koji je vode i odlučuju o našim životima, sva naša djeca u Bosni i Hercegovini bi mogla imati uredne pasoše za nekih pedeset, ako ne i više godina.

Ne bi to bilo možda ni čudno, da našu granicu bez ikakvih problema kada to zatreba i bez pasoša, ali i bez gaća i zaprašivanja prelaze novokomponovane folk dive, kriminalci različitih boja, šverceri, do skora, a možda i sada, i haški bjegunci. Tako se stiče dojam da granicu mogu preći svi i na povjerenje, jedino je ne mogu preći naša čestita djeca sa još čestitijim razlogom, da odu da vide knjige.

Da stvar bude još gora, danima su dječica iz cijele Republike Srpske bez problema prelazile granicu sa urednim spiskovima koje su pripremili njihovi profesori, nastavnici, učitelji. I onda se odjednom neko, čini mi se 27. oktobra, sjetio da našoj djeci spusti rampu, odnosno da im zabrani da vide knjige. Kao da nije mogao sačekati, progledati kroz prste, pustiti i preostalu djecu da odu na Sajam i od, recimo 1. novembra, ponovo usloviti prelazak granice posjedovanjem pasoša. Ali polupismenima i gluvima, koji su u ovoj državi na mnogim značajnim mjestima i koja nerijetko odlučuju i o sudbini mnogih od nas, bespredmetno je govoriti. Posebno na primjer to da su naši osnovci i srednjoškolci išli, a neki bezuspješno pokušali da idu, na Sajam u Beograd iz države, u kojoj je recimo rođen jedini nobelovac s područja bivše Jugoslavije, Ivo Andrić. O tome izgleda treba da edukujemo i ljude iz naših vlasti širom Bosne i Hercegovine, poput ovih iz slučaja "Rača". Posebno u onom dijelu gdje se kaže da je kultura jedna od najvažnijih stvari za jednu zemlju.

Pa ne mislite da će neko Bosnu i Hercegovinu pamtiti po političkim avanturistima Adnanu Terziću ili Draganu Čaviću koji se ponašaju kao da predstavljaju udruženje šibicara, a ne jednu državu. Pamtiće se, eto, recimo da je sjajni nobelovac Ivo Andrić rođen u Bosni i Hercegovini, da su tu rođeni neki sjajni muzičari, reditelj poput Kusturice, Tanovića i još nekih koji će doći. A da bi došli treba im probližiti kulturne manifestacije ili ih voditi na njih u našem susjedstvu.

Incident poput ovog pomenutog na Rači je samo dokaz da se bauk primitivizma još širi Bosnom i Hercegovinom. Kako je krenuo mogao bi biti opasniji i od ptičjeg gripa. Zato ukazujte javno na njega gdje god da ga primijetite. Jedino tako možemo suzbiti primitivizam i graditi kulturnu a ne primitivnu Bosnu i Hercegovinu.