Piše: Nataša Krsman

Pogled s visine

Ponovo će početi sastanci lidera najvećih stranaka u BiH kako bi se postigao politički sporazum. Ovog puta sporazum između stranaka neophodan je ne zbog provođenja jedne reforme, već zbog definisanja pregovaračke strategije i izbora glavnog pregovarača BiH o Sporazumu o pridruživanju i stabilizaciji s EU.

Poučeni prethodnim iskustvima kada se u BiH postiže politički sporazum, predstoji nam još jedna sapunica sastančenja, prepucavanja i prebacivanja odgovornosti od jednih do drugih.

Nakon toga uslijediće smjernice iz Evropske unije i sve će u BiH biti onako kao što je predviđeno za ostatak normalnog svijeta.

Potrebno je samo saslušati šta lideri imaju jedni drugima da kažu dobro nabrijani pred ulazak u izbornu godinu. Svi su ionako za Evropu i oko toga se slažu, pitanje je samo ko će nas u Evropu povesti.

Oko pregovarača je zapelo taman kada je izgledalo da se svi slažu. Onda su se neki sjetili da ima sposobnijih ljudi, pa da ne trebaju samo sposobni pregovarači već i oni sa naglašenim nacionalnim predznakom kako bi sve bilo po bh. standardima.

A, oko čega će pregovarač da pregovara čućemo kad se postigne politički sporazum o pregovaračkoj strategiji. Pošto se ovdje čeka i na strategiju borbe protiv ptičjeg gripa dok mrtvi labudovi padaju oko nas, ne treba žuriti ni s ovom evropskom.

Neki već zadovoljno trljaju ruke misleći koliko će se plaćati pregovaranje i predsjedavanje pregovaračkim timovima. A, sve je mnogo ozbiljnije i komplikovanije nego što se misli. Ovdje bi se na pragu evropskih vrata sve moralo iz temelja izmijeniti da se ta vrata otškrinu. Najteža promjena trebala bi se desiti u glavama onih koji odlučuju.

Mnogi bi se trebali spustiti iz visina u koje su ih podigle dugogodišnje funkcije. Uljuljkani u svojim kabinetima u koje su ih odveli glasovi neodgovornih i izgladnjelih birača, naši su vlastodršci sasvim zadovoljni dugim čekanjem nagovještaja za ulazak u Evropu.

Jednog dana kada se definišu evropski standardi o kojima svi pričaju ni ne misleći šta to znači, funkcioneri će morati položiti račune za sve svoje svjesne i nesvjesne promašaje. Baš kao što i britanski ministar podnosi ostavku kada ubrza izdavanje vize dadilji svoje ljubavnice.

Dok se to ne desi ovdje će se o trošku države voditi dugi razgovori o svemu i svačemu. Putovaće se na kojekakve konferencije i ne znajući o čemu će se tamo govoriti. U stranke će se učlanjivati samo onda kada ne znaš šta bi sa sobom i kako ćeš riješiti svoju egzistenciju. S nekoliko stotina glasova ubiraće se visoki paušali i glasaće se za zakone u kojima ne znaju ni šta piše.

Predsjedavajući parlamenta pitaće se zašto ih novinari zovu kada sve piše u poslovniku, recimo, Doma naroda državnog parlamenta. Smrtno uvrijeđeni duriće se u svojim visinama odakle se Evropa i ne nazire, ali se dobro vidi blato iz kojeg su došli i leševi preko kojih su prešli stremeći ka visinama.

Građani ove zemlje biće srećni kada postanu dio Evrope u kojoj postoji sistem vrijednosti, visok stepen odgovornosti i morala, jer će to značiti kraj svemu ovome što predstavlja politički sporazum najjačih stranaka u BiH.