Piše: Nataša Krsman

Zamišljena država

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić juče je u Sarajevu pričao o zamišljenoj državi s tri konstitutivna naroda, dva entiteta i o njenom budućem uređenju.

Zamišljena država je kroz Mesićevu priču jako podsjećala na BiH, samo što je njeno buduće uređenje u ovoj priči iz sadašnje perspektive potpuna fikcija. Prezentacija budućeg uređenja zamišljene države sasvim je u redu, jer predsjednik susjedne Hrvatske ne želi da se miješa u unutrašnje stvari jedne suverene države.

No, da je sve oko nas magla i fikcija potvrđuje i događaj koji bi se mogao okarakterisati kao diplomatski promašaj.

Dešava li se igdje u svijetu da predsjednici dvije države dođu na poziv nevladine organizacije, da ih na aerodromu dočekaju zvanični predstavnici države domaćina (ukoliko je to generalni sekretar Predsjedništva), i da potom odu ne uradivši ono zbog čega su došli jer u toj istoj državi domaćini nemaju saglasnosti oko toga.

U prevodu: predstavnici nevladine organizacije "Igmanska inicijativa" pozvali su predsjednike Hrvatske i Srbije i Crne Gore da dođu u BiH, gdje će s članom Predsjedništva naše zemlje potpisati zajedničku izjavu. Iako se i prije nego što su visoke delegacije iz susjedstva došle znalo da kod nas nema konsenzusa oko ove zajedničke izjave, susret je održan baš kao da će sve biti kako je i predviđeno.

Da fijasko ne bi bio potpun i očigledan, dva člana Predsjedništva BiH primila su šefove susjednih država u svojim kabinetima i malo popričali o dobroj međususjedskoj saradnji. Nakon toga spakovali su svoja nalivpera, ostavili nepotpisan tekst izjave i svako je otišao na svoju stranu.

Da li je izjava koju su pripremili u "Igmanskoj inicijativi" bila preambiciozna zadiranjem u ustavne promjene o kojima se, na kraju krajeva, sve češće i otvorenije govori? Da li je nevladin sektor otišao malo više u politiku samom činjenicom što se među prisutnima na sesiji moglo vidjeti rukovodstvo cijele jedne stranke (Socijaldemokratske unije, da ne bi bilo čitanja između redova). Da li je podrška samo jednog člana Predsjedništva BiH bila dovoljan signal da se ipak može potpisati dokument koji previše i ne obavezuje? Ispipavanje pulsa na visokom nivou ipak je pogrešan potez u pogrešno vrijeme.

Nelogično je i što se u izjavi zahtijeva nemiješanje susjednih država u unutrašnje stvari BiH, kao i opredjeljenje da se od dejtonske faze pređe u evropsku, a ipak se zovu predsjednici tih zemalja da to potpišu.

Znači li da oni sami sebe treba da razvlaste unutrašnjeg miješanja u poslove susjedne države, a da usput odluče kako treba biti ovdje ubuduće? Specijalne veze i petljanje u tuđa posla su upravo ono oko čega nema konsenzusa u Predsjedništvu BiH.

Zato je valjda trebalo prvo oprati prljav veš u sopstvenoj kući, pa tek pozvati staratelje iz susjedstva koji su fino rekli da sve što se dogovorimo kod njih može proći. Što se BiH tiče, za susjedstvo smo mi samo dio regiona i treba im takva stabilnost da bi oni lakše otišli u Evropu. Mi ionako kaskamo za njima.