Piše: Sandra GOJKOVIĆ

Posljedice rata

Pravi je trenutak da se suočimo sa prošlošću i onim što se, zaista, dešavalo tokom građanskog rata u BiH. Momenat je povoljniji nego ikad, generalni je zaključak istraživanja javnog mnjenja u BiH, koje je sproveo Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).

Pitali su istraživači bh. građane šta osjećaju danas, deset godina nakon završetka rata, traže li još istinu, stiže li ruka pravde ratne zločince, šta je to što ne treba da se zabašuri i zaboravi.

Odgovori ne iznenađuju. Svi se osjećaju povrijeđeni... ne prođe ni dan da ratne slike ne potresaju i onako sumornu svakodnevicu... Sukob u BiH, nastao u režiji i pod pokroviteljstvom nacionalističkih stranaka, zauvijek je obilježio generacije ljudi koji žive na ovim prostorima.

Deceniju nakon što je stavljena tačka na rat u BiH, građani i dalje pokušavaju da od rasprslih snova i slomljene volje bar prividno sklope ono što se zove - normalan život.

Međutim, poražava činjenica da, deset godina kasnije, ona tačka na rat nije značila i kraj nacionalističke politike u BiH. Štaviše, tek je počela, ovaj put mnogo razornija, ubitačnija, opasnija.

Napada svijest, mišljenje, srce... udara tamo gdje najviše boli, uporno i vrijedno, trudeći se da ratnu ranu iznova raskrvari. Iako su se svi ispitanici izjasnili da je krajnje vrijeme da se uhvatimo u koštac sa duhovima prošlosti i ogolimo istinu, tu nastupa ona razorna politika s početka priče. Svaki od tri naroda u BiH ima svoju istinu koju želi da pretoči u istoriju i utuvi budućim generacijama.

Da se ne zaboravi. Tako se većina Bošnjaka u istraživanju izjasnilo da nikada neće zaboraviti ono što se dešavalo od 1992. do 1995. godine. Rezultati istraživanja su još jednom potvrdili da je godinama građen mit o Bošnjacima kao jedinim i istinskim žrtvama građanskog rata u BiH živ i, po svemu sudeći, zauvijek ustoličen.

I da ne bude zabune, to bi trebalo odmah napisati u udžbenicima istorije, kao jedinu i pravu istinu. Ispitani Srbi, pak, smatraju da se uzrocima i posljedicama rata u BiH ne bi trebalo, uopšte, baviti u narednih dvadesetak godina.

Tako, uz ovih minulih deset, građani srpske nacionalnosti bi tek za 30 godina pisali i govorili o ratu u BiH. Ipak, zajednička je želja sva tri naroda u BiH da se osnuje komisija za istinu i pomirenje.

Za očekivati je da bi ova komisija trebalo da bude nezavisna, apolitična, nestranačka. I ako bi nam pošlo za rukom da se riješimo nacionalističkih trovanja i podrivanja možda jednog dana dočekamo istinu - ogoljenu, tačnu, preciznu... i uporedimo je s onim što je godinama prezentovano.