| Piše: Almedin Šišić
Čovićeva kolateralna šteta
"Šta se ima predsjednik jedne stranke iz jedne države miješati u stvari predsjednika druge stranke, u drugoj državi", reče jedan visoki zvaničnik HDZ-a BiH, nadasve i očito odan stranačkoj politici i struji koju vodi i proklamira njegov lider Dragan Čović.
Ova njegova izjava iziritirana je reakcijom predsjednika HDZ-a Hrvatske i premijera ove države Ive Sanadera, nakon što je Časni sud HDZ-a BiH iz stranke isključio visoke dužnosnike Martina Raguža, Božu Ljubića i Josipa Merdžu, uz "demokratsko" posredovanje predsjednika Čovića. Tako je Sanader prije dva dana Čoviću bez imalo ustezanja poručio da nije dorastao dužnosti predsjednika stranke, te da HDZ ne smije biti talac ničijeg osobnog položaja.
Međutim, izjava zvaničnika HDZ-a s početka ovog teksta, čije je ime najmanje bitno, udara u srž problema višegodišnje unutarstranačke borbe dvije struje koje različito gledaju na evoluiranje bh. HDZ-a. Čovićeva struja nam, dakle, sada, kada je izgubila svaki vid bilo čije podrške (međunarodne, prekogranične, pa i građanske), poručuje da je isključivo njihova stvar hoće li Dragan paliti klempe Martinu, Josipu i Boži, "ukoliko će njihove crvene uši nakon klempi biti rezultat interesa stranke". Kako to, bože, dosljedno zvuči, ali samo za one koji imaju propuh u glavi i samonametnute zagovornike bh. državnosti, koji su se s početka devedesetih za BiH borili s fizičke udaljenosti od nekoliko hiljada kilometara.
Da im stoga malo osvježimo pamćenje. Ratno društvo HDZ-a, od kojih barem dvije trećine svoju miroljubivu politiku sada brani pred sudijama Haškog tribunala, nije smjelo ni da svojim ženama zadigne suknju (u želji za produženjem stranačke vrste), a da za to ne otrči u Zagreb po dozvolu od Franje Tuđmana. A sve je već poznato i pravosudno priznato o produženoj ruci ratne prekogranične HDZ-politike, koja je za posljedicu imala instaliranje konc-logora za "suborce" Bošnjake i sve nehrvate i masovna preseljenja svog naroda iz urbanih sredina u hercegovačke vukojebine.
U iznenadnom naletu političke zrelosti, i visoki predstavnik nam nedavno reče kako se nada da će se i ovdašnji nacionalisti reformisati poput Sanaderovog HDZ-a. Njihovo transformisanje upravo gledamo ovih dana.
Čović se razmahao kandžijom i šamara sve oko sebe, a najprije je udario u svoje dugogodišnje saradnike od kojih bi mu barem neki mogli izmaći vladajuću fotelju stranačkog maharadže. I ovdje je neophodno malo pročitati između redova. Čoviću nikada nije stalo do HDZ-pijadestala kao sada, isključivo iz razloga što vjeruje da su mu s te pozicije veće šanse da ne završi iza rešetaka u jednom od nekoliko procesa koji se protiv njega vode u Sudu BiH. Stoga neće prezati ni od najradikalnijih mjera da zadrži fotelju predsjednika. Sve ostalo je kolateralna šteta. |
