Piše: Nataša Krsman

Predaja

Šta li znači potpisivanje izjave partija iz Republike Srpske o pozivu na predaju Radovana Karadžića, najtraženijeg haškog optuženika? Hajde, eto, neka ga još jednom pozovu da se preda. Ali, šta znači dio izjave kojom će se partije obavezati da nadležne institucije treba da ga uhapse, ako se Karadžić sam ne preda?

Zar do sada nadležne institucije nisu imale obavezu da uhapse optužene za ratne zločine? Hoće li MUP RS raditi na smanjenju broja prekršaja u saobraćaju i obezbjeđivanju sportskih događaja, a ne na hapšenju haških optuženika?

Taman kada se ispostavilo da saradnja s Haškim tribunalom napreduje i da postoji volja da se svi optuženi za ratne zločine nađu pred sudijama, dolazi izjava koja kao da je napisana 1997. godine.

Zaboravljamo li postojanje Obavještajno-bezbjednosne službe (OBA) BiH, Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Koordinacionog tijela za saradnju s Hagom na nivou BiH, zatim entitetske MUP-ove, vojsku, EUFOR, EUPM... Pored svega toga treba nam izjava svih stranaka iz RS?! Poslije svega samo se možemo zapitati zašto opozicija iz ovog entiteta sve češće na sebe preuzima odgovornost vladajućih stranaka?

Što bi Milorad Dodik ili Petar Đokić potpisivali izjavu u kojoj na nešto moraju obavezivati institucije vlasti u kojoj ne učestvuju. Valjda zato da ih vladajuće stranke mogu prozivati kako su i oni u svemu tome imali svoju ulogu i da ne trebaju obmanjivati javnost kako su oni iz opozicije bili daleko od odgovornosti. Čudno.

Ova izjava bi mogla biti i shvatljiva ako bi opravdanje za njeno postojanje potražili u novom kursu BiH i njena oba entiteta koji se kreću ka evropskim integracijama gdje nema mjesta onima koji ne sarađuju s Haškim tribunalom.

Pokazaće se svijetu i Evropi da volja postoji jer nakon masovnog izručivanja haških optuženika domaćem i međunarodnom tužilaštvu nastavljaju istim putem i preuzimaju obaveze za dalju saradnju.

U Hrvatskoj se pokazalo da Evropa može progledati kroz prste i pružiti šansu za pregovore i pored toga što Ante Gotovina, jedan od trojice najvažnijih haških optuženika, nije uhapšen, ali ta obaveza ostaje i treba biti ispunjena.

No, ne treba zaboraviti da za BiH neće biti jakog lobiranja kao što ga Hrvatska ima samim tim što su stvari mnogo drugačije postavljene u ove dvije susjedne zemlje. U BiH nikada neće postojati puni konsenzus po bilo kojem pitanju sa tri suprotstavljena nacionalna koncepta za razliku od kompaktne i gotovo jednonacionalne Hrvatske.

Ako su igrali i na ovu kartu, ipak je nejasno šta će postići stavljanjem potpisa na izjavu kojom obavezuju institucije da urade posao zbog kojeg su i osnovane.

Na Ravnoj Romaniji već nekoliko mjeseci ispisan je grafit : "I moja te žena moli da se predaš". Izjava stranačkih lidera iz RS imaće otprilike istu težinu kao i ova duhovita opaska ispisana pored glavnog puta.