Datum: 21.11.2005
Piše: Predrag Klincov

Deset godina poslije

Na današnji dan prije deset godina u vojnoj bazi "Rajt Peterson" u gradiću Dejton u SAD potpisan je sporazum koji je označio kraj rata u Bosni i Hercegovini.

Svi dobronamjerni građani BiH su 21. novembra 1995. godine u 22 časa i 15 minuta po srednjoevropskom vremenu imali razloga za slavlje.

Lideri BiH, SR Jugoslavije i Hrvatske, podržani od pet velikih svjetskih sila, stavili su paraf na papir koji je zaustavio višegodišnji krvavi sukob u BiH koji je, kako se procjenjuje, odnio 250.000 života, iz domova otjerao oko dva miliona ljudi, uništio na stotine hiljada kuća, fabrika, škola, bolnica, vjerskih objekata, uz direktnu materijalnu štetu koja se mjeri desetinama milijardi dolara. Kratko rečeno, rat je uništio maltene sve dobro i dobra koje je ova zemlja imala.

Kada se euforija zbog postignutog mira stišala, krenula je rasprava koji je narod više dobio ili izgubio u Dejtonu, koji je BiH utvrdio kao cjelovitu i nezavisnu državu sastavljenu od dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

Osim mira, kao njegovog najznačajnijeg postignuća, Dejtonski sporazum, odnosno njegov Aneks 7, omogućio je povratak većine izbjeglica koji su željeli nastaviti život u mjestima iz kojih su za vrijeme rata protjerani. Mnogi kritičari tog sporazuma treba da stave ruku na srce, pa priznaju da tako nešto nije postigao nijedan postkonfliktni sporazum u svjetskoj istoriji.

Ipak, BiH deset godina nakon rata nije ono što je očekivala većina njenih građana. Nezaposlenost, siromaštvo, kriminal i korupcija uveliko razjedaju njeno tkivo, zbog čega se postavljaju pitanja koliko je na to uticalo postojeće ustavno uređenje precizirano Aneksom 4 Dejtonskog ugovora.

Polemika u vezi s njegovim dobrim i lošim rješenjima kulminirala je posljednjih mjeseci kada su intenzivirani pregovori o putu BiH ka Evropskoj uniji. Brisel je domaćim političarima dao jasan signal - BiH mora biti funkcionalna država, spremna za mnoge, prvenstveno ekonomske izazove ako jednoga dana želi postati punopravan član evropske zajednice naroda.

Nažalost, bh. političari ni sada ne pokazuju želju da se sami dogovore o najznačajnijim stvarima koje se tiču građana ove zemlje, pa su pregovori o promjenama Ustava morali početi uz posredovanje američkog Instituta za mir.

Najodgovorniji domaći političari opet su zauzeli busije kao nekada. Predstavnici srpskih stranaka BiH generalno vide kao decentralizovanu funkcionalnu državu u kojoj se Republika Srpska kao jedna od federalnih jedinica ne može dovoditi u pitanje, dok se stranke za koje većinom glasaju Bošnjaci zalažu za BiH kao zemlju nekoliko regija i jakim državnim ovlaštenjima. Između tih busija, svoje kanale kopaju stranke sa hrvatskim predznakom, koje se, kako se čini, mogu uklopiti u obje varijante. Tvrde da im je draži model države regija, ali ističu da će tražiti svoju federalnu jedinicu ako opstane Republika Srpska.

Izmjena postojeće ustavne struktura BiH trebalo bi da ide u pravcu traženja odgovora na pitanje šta promijeniti da se doprinese stabilnosti i razvoju cijele države, te boljem životu njenih građana. Treba se nadati da će se naši političari o tome uspjeti dogovoriti bez pritisaka od strane međunarodne zajednice. Jedno "nametnuto-dogovorno" rješenje imali smo prije deset godina. Valjda je konačno došlo vrijeme da važne odluke donesemo sami.