Datum: 21.11.2005
Piše: Sead Fetahagić

Pitanja prijatelju

Volio bih porazgovarati sa dobrim i dragim poznanikom Nebojšom Radmanovićem, dugo se nismo vidjeli. Nisu nam se sreli putevi ovih posljednjih godina; a osim što bih se obradovao susretu s njim, želja mi je i da mu postavim neka pitanja. Pametniji je od mene, zna svašta, a pogotovo se razumije u ove naše političke zavrzlame.

Neki dan je ovaj moj drugar Nebojša (a nadam se da mi ne zamjeri što ga zovem drugarom) kazao da na vrhu države i dalje treba da ostanu tri predstavnika ovih konstitutivnih naroda. U krajnjem slučaju, meni je svejedno hoće li biti tri, pet ili deset predsjedavajućih naše zajedničke države, mada je mnogo smiješno ovo sa sadašnjom trojicom. Hoće li moj drugar da se i dalje smijemo, jer nema nikakve garancije da i ubuduće neće biti predstavnici tri nacije šega društvo?

A nadam se da smo svi za poštovanje ljudskih prava, pa po Ustavu ne bi smjelo biti onemogućeno da na vrhovno mjesto dođe neko iz reda "ostalih", nećemo valjda vršiti diskriminaciju samo zato što neko nije Srbin, Hrvat ili Bošnjak! Dakle, zašto ne bi bila četvorica?

Ako je mom Nebojši toliko važno da na čelu države budu predstavnici nacija, da li je kao Srbin zadovoljan što ga predstavlja Borislav Paravac? Da sam htio da se Srbima narugam, ja bih ovog čovjeka ostavio za svagda na čelu države da predstavlja Srbe. Kažu važno je da na čelu budu oni što predstavljaju naciju, a sve ostalo je sporedno. I da li Nebojša nema povjerenja ni u koga drugog iz ostalih nacija, pa makar ga predstavljao i Paravac?

Da ovu državu po Ustavu preuredimo u građansku, još nije vrijeme. A zašto, Nebojša? Kaže se: još su svježe ratne rane, još je nacija osnova za svekoliku državnu strukturu. A koliko ćemo još čekati, pet, deset, dvadeset ili pedeset godina? Evropa je sva satkana od građanskih prava, u koje se uključuje i nacionalno, a mi se svi zajedno s tobom držimo samo nacionalnog. Eto, ja bih bio izuzetno zadovoljan da na čelo države dođe jedan čovjek, Srbin, Nebojša Radmanović. Znam da je dobar, objektivan, pametan, koji bi i te kako štitio sva moja prava, iako nisam Srbin. A tebi je Nebojša važno samo da imaš Srbina na čelu.

Još me nešto interesuje. Kakav je to društveni i politički ambijent u Republici Srpskoj da nema nijedne stranke građanske orijentacije? Sve su srpske, nacionalne, zvale se tako ili ne zvale. Normalno u Federaciji BiH ima SDP kao najjača opoziciona stranka, a takođe su građanske orijentacije i manje partije kao što su Liberalna, Građanska i Republikanska, koje su svaka od njih multinacionalnog sastava. A što ne može u Republici Srpskoj da se rodi jedna takva stranka, makar samo kao za uroka? To bih od tebe, Nebojša, htio da čujem.

Svim političarima je lijepo ovako, zagarantovano im je neko mjesto u hijerarhiji po nacionalnom ključu, pa se zato grčevito drže nacionalnog, a sve vadeći se na narod, kao narod tako hoće. A narod je "stoka jedna grdna", možeš ga vući kako hoćeš i za šta hoćeš. Pričaj mu pola godine iz dana u dan kako je dobro biti homoseksualac, pola će naroda otići u pedere. Kao da ne znaš, Nebojša, kako se narod munta! Da narodu kažeš: od danas je država građanska, pola naroda bi to prihvatilo novo za gotovo, jedino bi se usprotivili oni kao što je onaj Slavuj, predratni portir u policiji. Kad su partizani uzeli vlast kazali su: više nema Boga! Tako je i bilo, većina naroda je počela da psuje Boga.

I ona tvoja priča kako još nije vrijeme da na čelo države dođe jedan čovjek samo je izlika za zadržavanje statusa kvo. A sa ovakvim uređenjem nikada mi nećemo u Evropu. Možda nacionalisti to i žele, pričaju da su za reforme, a sve čine da se ništa ne mijenja. Ne smiju glasno reći da nisu za priključivanje evropskim integracijama, jer u konkurenciji većina će izgubiti vlast, a odugovlače svaki dogovor, u najjednostavnijim rješenjima nalaze začkoljice, vade se na izmišljeno ugrožavanje vitalnog nacionalnog interesa. Nacionalisti u svakom papiru koji dođe pred njih od drugoga vide smrtnu presudu. Ne samo što ne vjeruju drugome, nego ne vjeruju ni svojim kolegama u istoj partiji, pa na kraju ne vjeruju ni sami sebi. Zbog toga tolika petljancija oko svake odluke.

Jasno ti je, Nebojša, da nije toliko bitno koliko će ljudi sjediti na čelu države, nego dokle ćemo sve mjeriti nacionalno aršinom. Valjda u ovoj državi ima ljudi koji nisu samo nacionalno označeni, nego prije svega pameću.