Piše: Dragan RISOJEVIĆ

Atmosfera nasilja

Atmosfera nasilja i iščekivanja neke nove crne vijesti ponovo se uselila u naše domove, nakon što su, u razmaku od svega nekoliko dana, u jednoj sarajevskoj kafani, u klasičnom mafijaškom stilu, ubijena tri čovjeka, a Travnik potresli bombaški napadi na više privatnih objekata.

Nove loše vijesti stigle su u petak naveče, kada su u kafani "Dva bora" izrešetani Milorad Todorović i Radivoje Janković iz Pala i Esad Šenderović iz Sarajeva. Po svemu sudeći, na meti ubice bio je Todorović, za kog se vjeruje da je stvarna meta bio i 2. jula prošle godine, kada su na jednoj raskrsnici u Palama ubijeni njegov brat i snaha.

Ubistvo, po svemu, ima klasičan mafijaški potpis. Brutalno, u kojem su nastradali i sasvim nevini ljudi.

Na mafiju asociraju i bombaški napadi, koji su u nedjelju potresli Travnik. Jedna apoteka i salon namještaja potpuno su uništeni u sinhronizovanim eksplozijama. Na sreću, niko nije stradao.

Ova dva događaja treba da probude uspavani bezbjednosni aparat i natjeraju ga da radi svoj posao, dokazujući, na taj način, da se ovakvi događaji ne samo mogu otkriti, već i na vrijeme spriječiti. Slučaj trostrukog ubistva u Sarajevu, na primjer, može možda najbolje da oslika taj jednostavni odnos između samog čina, njegovog (ne)otkrivanja i daljih posljedica. Todorović je, naime, javno iznosio tvrdnje da je on bio meta ubica njegovog brata i snahe, i moglo se, naravno, očekivati da ubice neće mirovati i da će kad-tad na njega osuti paljbu. U međuvremenu, optuženi za ubistvo njegovog brata i snahe pušteni su iz zatvora nakon suđenja, u kojem nije bilo dokaza koji bi ukazali da su oni zaista odgovorni za dvostruko ubistvo.

Todorović je nakon toga ubijen.

Nakon ova dva alarmantna događaja, a pogotovo ubistva Todorovića, sasvim je moguća dalja eskalacija nasilja, prije svega zbog mafijaške prirode ubistava i eksplozija.

Bezbjednosni aparat ove zemlje mora iz petnih žila da se potrudi da ubice budu otkrivene, kako bi mafijaše uklonili s ulica i zadovoljili pravdu.

Ova zemlja treba efikasnu policiju kao branu mafijaškom kanceru. Ako to ne uspijemo uraditi na vrijeme, ko zna, za godinu-dvije, možda će biti kasno.

Činjenica je da se svake godine za rad bezbjednosnih organa izdvaja ogroman novac. Činjenica je, isto tako, da su samo policajci malo plaćeni, ali veće plate ne mogu doći bez boljeg rada. Njihovi dosadašnji rezultati nisu mogli da opravdaju tvrdnje o efikasnosti, jer gotovo svaki komplikovaniji slučaj za njih je, najčešće, predstavljao misteriju, obično bez otkrivanja krajnjeg krivca.

Bezbjednost građana prvi je zadatak policije, a ne čekanje iza svakog ugla i naplaćivanje kazni za nevezanje pojasa.

A, evo im prilike da dokažu suprotno.